Zdravlje

Difterija bolest, gušobolja – simptomi, uzrok i lečenje

Difterija predstavlja oblik veoma složenog oboljenja koje se prema načinu na koji nastaje i prema načinu na koji se prenosi definiše kao kontagiozno, to jest kao zarazno.

Kako se u okviru medicinske prakse pokazalo, difterija uglavnom nastaje i razvija se u regiji sluzokože grla, tačnije u regiji sluzokože krajnika, pa se iz tog razloga u narodu veoma često naziva i gušobolja.

Međutim, važno je naglasiti da regija sluzokože grla, tačnije regija sluzokože krajnika nije jedina regija u ljudskom organizmu, koja može postati izložena nastanku i razvoju difterije.

Naime, difterija može nastati na doslovno svakoj regiji sluzokože koja je izložena direktnom kontaktu sa vazduhom, odnosno koja se nalazi na površini ljudskog tela ili na delovima tela koji su u direktnom kontaktu sa vazduhom.

Konkretnije, osim u regiji sluzokože grla, to jest osim u regiji sluzokože krajnika, difterija može nastati i može se razviti i u regiji sluzokože grkljana (takav oblik difterije stručno se naziva krup), zatim u regiji sluzokože koja se nalazi u unutrašnjosti usne duplje, u regiji sluzokože nosa, u regiji sluzokože oka, pa čak i u regiji sluzokože spoljašnjih delova genitalija (difterija koja nastaje i koja se razvija u regiji sluzokože spoljašnjih delova genitalija, procentualno češće se može dijagnostikovati kod osoba ženskog pola, nego što je to slučaj kod osoba muškog pola).

Važno je napomenuti i to da se u do duše retkim slučajevima može dogoditi i to da difterija nastane i da se razvije na određenoj regiji kože. Difterija koja nastane i koja se razvije na površini kože, stručno se naziva kožna difterija i ona je najčešće zastupljena u krajevima u kojima vlada tropska ili suptropska klima.

Za razliku od svih drugih oblika difterije, tačnije za razliku od svih oblika difterije koji mogu nastati i koji se mogu razviti na sluzokoži, kožna difterija da bi mogla da nastane i da bi mogla da se razvije „traži“ jedan preduslov više, a to je da koža u određenom području bude na bilo koji način ozleđena i samim tim pogodna za nastanak i za razvoj infekcije.

Nešto što je karakteristično za nastanak i za razvoj difterije, a što je kao činjenica proisteklo iz istraživanja koja su sprovedena u okviru medicinske prakse, jeste to da je učestalost pojave ovog oblika zaraznog oboljenja neuporedivo veća kod dece i to kod dece uzrasta do 14 godina, nego što je to slučaj kod odraslih.

Kroz sadržaj koji se nalazi u nastavku teksta, baziraćemo se na informacije koje se tiču difterije koja može nastati i koja se može razviti u regiji sluzokože grla i koja se kao takva u narodu veoma često naziva gušobolja.

Konkretnije, sa vama ćemo podeliti informacije koje se odnose na simptome ovog oblika difterije, informacije koje se odnose na uzroke ovog oblika difterije i na informacije koje se odnose na metode lečenja ovog oblika difterije.

Difterija (gušobolja) – simptomi

Simptomi difterije ili gušobolje, u početnoj fazi svog razvoja, gotovo u potpunosti se mogu poistovetiti sa simptomima brojnih drugih oblika oboljenja koja taođe zahvataju sluznicu grla.

Međutim, čim počnu značajnije da se razvijaju, simptomi difterije se veoma lako mogu razlikovati u poređenju sa simptomima svih ostalih oblika oboljenja koja takođe mogu zahvatiti regiju sluzokože grla.

loading...

Konkretno, ovo su simptomi kroz koje se manifestuje prisustvo difterije:

  • Dolazi do izraženosti jeze koja zahvata čitavo telo,
  • Dolazi do porasta telesne temperature (porast telesne temperature, veoma često je praćen manifestacijom prethodno pomenutog simptoma difterije. Tačnije, u periodu porasta telesne temperature, pacijent oseća prisustvo jeze u čitavom telu, a onog trenutka kada telesna temperatura prestane da raste ili kada pod dejstvom medikamenata počne da opada, dolazi i do izostanka osećaja jeze. U ogromnoj većini slučajeva, u toku izraženosti difterije, telesna temperatura ne prelazi 38 stepeni).
  • Dolazi do pojave bolova u regiji grla: Bolovi mogu biti blagi do veoma intenzivni i manifestuju se tako što su skoncentrisani u području krajnika i neposredno oko područja krajnika. Kada dođe do manifestacije ovog simptoma, pacijent ima problema sa gutanjem, odnosno počinje da se žali na otežano gutanje.
  • Na površini krajnika nastaju i formiraju se specifične naslage, koje se stručno nazivaju skrama. Naslage koje se formiraju na površini krajnika u toku izraženosti difterije, karakteristične su po tome što su neravnomerno raspoređene i po tome što se mogu uočiti u vidu tankih ili debelih niti koje su izražene na površini sluzokože krajnika. U početnoj fazi razvoja ove vrste oboljenja, naslage o kojima upravo govorimo su najčešće sluzave i tanke, ali sa razvojem oboljenja postaju deblje i poprimaju veću izražajnost i to tako što postaju bele ili čak sedefaste i sjajne. Ukoliko ovakve naslage pokušate mehaničkim putem da uklonite sa površine krajnika, ono što ćete primetiti, jeste da će one početi da krvare i da dovode do izrazito bolne iritacije krajnika.
  • Dolazi do nastupanja opšte malaksalosti organizma (pacijent postaje toliko umoran da je onemogućen da obavlja čak i osnovne dnevne aktivnosti koje podrazumevaju i zahtevaju minimalno naprezanje).
  • Na spoljašnjoj strani vrata, može se uočiti uvećanje limfnih čvorova (pri dodiru, mesta na kojima je izraženo uvećanje limfnih čvorova su osetljiva).
  • Dolazi do izraženosti bledila na licu pacijenta.
  • Dolazi do pojave upornog kašlja koji neretko dovodi do dodatnog zamaranja pacijenta.
  • Može doći do pojave hipotenzije, to jest do pada vrednosti krvnog pritiska.
  • Može doći do pojave tahikardije, to jest do ubrzanog srčanog ritma (Ovaj, kao i simptom koji smo prethodno naveli, manifestuje se najčešće u razvijenoj fazi difterije i kod težih formi ove vrste oboljenja).

Nešto što je takođe bitno napomenuti kada su u pitanju simptomi difterije, jeste to da se oni najčešće razvijaju u periodu od drugog do šestog dana od dana inficiranja pacijenta.

Drugim rečima, inkubacija difterije traje od dva dana do šest dana.

Difterija (gušobolja) – uzrok

Doslovno sve vrste difterije, pa samim tim i difterija grla, odnosno difterija krajnika, koja se u narodu često naziva i gušobolja nastaju i razvijaju se kao posledica infekcije jednom specifičnom vrstom bacila, a to je bacil koji se stručno naziva „Connebncteriiun diphteriae“. Ovaj bacil, koji je inače nepokretan, pripada grupi gram pozitivnih bacila, a specifičan je po tome što luči jednu posebnu vrstu toksina koja se naziva egzotoksin.

Kao vrsta bacila, bacil „Connebncteriiun diphteriae“ je izuzetno otporan, a činjenica da je njegova otpornost posebno je izražena u spoljašnjoj sredini, omogućava mu izraženu moć opstanka i prenošenja.

Toksin koji nastaje kao proizvod lučenja ove vrste bacila, odnosno egzotoksin, sastavljen je od proteina, a nakon što dospe u ljudski organizam, on baš kao i bacil zahvaljujući kojem nastaje ispoljava veliku otpornost i deluje na nivou ćelija, tako što unutar njih uzrokuje inhibiciju proteina.

Dobra strana toksina o kojem upravo govorimo, a to je egzotoksin, jeste to što je on upotrebljen kao osnovna sirovina u procesu proizvodnje vakcine protiv svih oblika difterije, pa samim tim i protiv difterije grla.

U godinama, ali i u decenijama koje su za nama, postojanje vakcine protiv difterije značajno je doprinelo sprečavanju učestalosti pojave i sprečavanju učestalosti širenja difterije.

Međutim, čak i uz postojanje ove vakcine, s obzirom da njeno primanje nije obavezno u svim državama sveta, difterija i dalje nije iskorenjena kao oblik oboljenja i u pojedinim delovima sveta, koji se uglavnom odnose na područja u kojima vlada tropska ili suptropska klima i dalje se dešava da pojava ove vrste oboljenja poprimi razmere epidemije.

Kao oblik oboljenja, difterija se uglavnom prenosi neposredno, ali se isto tako ona može preneti i posredno.

Neposrednim prenošenjem difterije, smatra se njeno direktno prenošenje, odnosno prenošenje sa osobe koja je zaražena i koja se tretira kao kliconoša, na osobu koja je zdrava.

Takav način prenošenja difterije, ostvaruje se na primer putem poljupca između osobe koja je zaražena i osobe koja je bolesna ili recimo onda kada zaražena osoba kija ili kašlje prema osobi koja je zdrava.

Posrednim prenošenjem difterije, smatra se njeno prenošenje putem upotrebe istih predmeta. Konkretnije, ukoliko osoba koja je zaražena difterijom ne vodi dovoljno računa o higijeni ruku i ukoliko klice kojima je zaražena prenese na predmete koje koristi ili dodiruje, klice se mogu preneti na zdravu osobu ukoliko zdrava osoba upotrebi ili dodirne te iste predmete.

Čak i životinje koje su bile u direktnom kontaktu sa osobom obolelom od difterije, mogu preneti klice ove vrste bolesti na zdravu osobu.

U tom slučaju, prenošenje se najčešće odvija posredstvom krzna životinje koje je dodirivala najpre zaražena, a onda i zdrava osoba.

Zbog opisanih načina, na koje je moguće prenošenje difterije, osobe koje su svesne da boluju od ove vrste oboljenja, treba pojačano da vode računa o svojoj higijeni, dok osobe koje su zdrave, treba da izbegavaju bilo koji oblik neposrednog fizičkog kontakta sa obolelom osobom, kao i bilo koji oblik kontakta sa predmetima ili sa životinjama sa kojima je i zaražena osoba bila u kontaktu.

Ukoliko osoba koja je zaražena difterijom i osoba koja je zdrava borave u istoj prostoriji koja je nedovoljno provetrena, takođe može doći do širenja zaraze i do inficiranja zdrave osobe.

Iz navedenog razloga, osoba koja je zaražena difterijom, u cilju sprečavanja širenja zaraze, ne bi trebalo da posećuje javne prostorije kao što su bioskopske sale, galerije, sportske dvorane i slično.

Rizik od širenja zaraze je izražen čak i u otvorenom prostoru, tako da se osobama koje boluju od difterije, preporučuje da za vreme trajanja bolesti, ali i neposredno nakon izlečenja ne posećuju javne skupove.

Difterija (gušobolja) – dijagnostika

Difterija se može dijagnostikovati već na osnovu kliničke slike koja se uspostavlja u okviru kliničkog pregleda pacijenta.

Takav oblik kliničkog pregleda, uvek treba da otpočne detaljnom anamnezom u toku koje pacijent lekara što detaljnije treba da upozna sa simptomima čiju je manifestaciju primetio kao i sa detaljima koji se odnose na primer na period u kojem traje izraženost takvih simptoma.

Nakon obavljanja kliničkog pregleda i nakon jasnog i preciznog uočavanja i prepoznavanja simptoma  difterije, lekar treba da preduzme sprovođenje daljih dijagnostičkih metoda koje imaju za cilj da dovedu do pouzdanog otkrivanja oboljenja na čije prisustvo se sumnja, a to je u ovom slučaju difterija.

Postupak sprovođenja daljih dijagnostičkih metoda, odnosi se na uzimanje uzorka brisa iz grla i na vršenje mikrobiološke analize tog uzorka.

Vršenje mikrobiološke analize uzorka brisa, u ovom slučaju, obavlja se na specijalnoj vrsti podloge, a to je Leflerova podloga.

Ukoliko rezultati takve mikrobiološke analize pokažu da je u uzorku brisa izolovano prisustvo „Connebncteriiun diphteriae“ bacila, koji je kao što smo u prethodnom delu ovog teksta već naglasili i objasnili glavni i osnovni uzročnik nastanka i razvoja difterije, onda se sprovođenje daljih dijagnostičkih metoda može obustaviti i može se zaključiti dijagnoza.

U određenim situacijama, tačnije onda kada lekar proceni da je potrebno, dijagnostika se može dopuniti i analizom krvi. Naime, kod pacijenata koji boluju od difterije, rezultati analize krvi treba da pokažu prisustvo umerene leukocitoze, koja se uprošćeno rečeno definiše kroz umereno povećane vrednosti leukocita u krvi.

Difterija (gušobolja) – lečenje

Nakon uspostavljanja dijagnoze kroz koju se pouzdano zaključuje da osoba boluje od difterije, potrebno je u što hitnijem vremenskom roku reagovati i pristupiti sprovođenju lečenja.

Pravovremeno reagovanje i što brže pristupanje sprovođenju lečenja, višestruko uvećava šanse za brzo i uspešno izlečenje pacijenta.

U protivnom, ukoliko se difterija kao oblik oboljenja zapostavi, ona se može proširiti unutar organizma i može prerasti u uzrok nastanka brojnih drugih oblika zdravstvenih komplikacija, od kojih se neke mogu završiti čak i sa fatalnim posledicama, pa čak i sa smrtnim ishodom.

Čak i sama difterija ukoliko se ne leči može se iskomplikovati toliko da dostigne svoj krajnji stadijum razvoja, da se pretvori u takozvanu malignu difteriju i da dovede do smrtnog ishoda.

Uzmajući sve prethodno navedene činjenice u obzir, još jednom ćemo ponoviti da je po dijagnostikovanju difterije, doslovno neophodno što hitnije pristupiti njenom lečenju.

Lečenje difterije, započinje hospitalizacijom pacijenta ili eventualno upućivanjem pacijenta na strogo izolovano kućno lečenje.

U toku lečenja (bez obzira da li je hospitalizovan ili upućen na izolovano kućno lečenje), pacijent mora strogo da miruje, tačnije da leži i da obustavi obavljanje bilo kog oblika fizičkih aktivnosti.

Neposredno nakon otkrivanja bolesti, to jest što hitnije, pacijentu treba da se da serum koji je sačinjen od difteričkog anatoksina.

Ovaj oblik seruma, pacijentu se može dati intravenski, intradermalno ili intramuskularno.

Koncentracija, to jest količina seruma koju je potrebno dati pacijentu je individualna i zavisi od uzrasta pacijenta, od konstitucije i određenih osobina pacijenta (kao što su težina, visina, opšte zdravstveno stanje i slično), ali i od kliničke slike, tačnije od stepena izraženosti i razvijenosti simptoma difterije.

Doza seruma koju je potrebno dati pacijentu, može sadržati od 20.000 jedinica do čak 100.000 jedinica.

Takođe, u cilju lečenja od difterije, pacijent se mora izložiti i uzimanju terapije antibioticima.

Naime, terapija antibioticima, treba da traje od minimalno osam do deset dana i najčešće, ona treba da podrazumeva uzimanje medikamenata kao što su „Penicilin“ ili „Eritromicin“.

Kada je u pitanju „Penicilin“ on se najčešće uzima u količini od 800.000 jedinica dnevno u toku osam do deset dana, a kada je u pitanju „Eritromicin“ on se najčešće u toku dana uzima u količini koja se izračunava tako što se broj kilograma pacijenta pomnoži sa 35 do 50 miligrama.

Odabir gore navedenih vrsta antibiotika, uspostavlja se na osnovu činjenice da li osoba jeste ili nije alergična na „Penicilin“. Ukoliko osoba nije alergična, prednost se daje odabiru i upotrebi „Penicilin-a“, a ukoliko osoba jeste alergična na „Penicilin“, ova vrsta leka se nikako ne sme odabrati niti upotrebiti i kao njegova zamena bira se i upotrebljava se „Eritromicin“.

Upotreba antibiotika, od presudnog je značaja ne samo u cilju saniranja i eliminisanja simptoma difterije, već i u cilju sprečavanja nastanka sekundarnih, odnosno pratećih zdravstvenih komplikacija.

Nešto što želimo da izdvojimo kao završnu informaciju koju ćemo sa vama podeliti u okviru ovog teksta, jeste to da je primanje antidifterične vakcine u našoj državi obavezno.

Takva vakcina u svom sastavu sadrži difterični anatoksin, odnosno toksoid i uglavnom se daje paralelno, tačnije zajedno sa vakcinom protiv tetanusa i zajedno sa vakcinom protiv pertusisa (reč je o vakcini koja nosi naziv „DiTePer“).

Upravo pomenuta vrsta vakcine, daje se deci, a kada su u pitanju odrasle osobe, važno je napomenuti i to da se one u bilo kom periodu života ukoliko za tim nastane potreba mogu i revakcinisati i to kroz primanje seruma koji je sačinjen od difteričnog anatoksina.

Ova vrsta vakcine, štiti ljudski organizam ne samo od mogućnosti nastanka i razvoja difterije grla koja je u narodu kao što smo više puta kroz sadržaj ovog teksta naglasili poznata i kao gušobolja, već i od nastanka i od razvoja svih drugih oblika difterije, kao što je na primer difterija nosa, kao što je difterija oka,  kao što je difterija bilo kog drugog područja sluzokože, pa čak i kao što je difterija kože, odnosno takozvana kožna difterija.

Sponzorisano:

loading...
Loading...