Zdravlje

Kalcifikat u ramenu, kalcifikacija ramena – simptomi, uzrok i prirodno lečenje

Ramena imaju širok i različit opseg kretanja. Kada nešto nije u redu sa vašim ramenima, to umanjuje vašu mogućnost da se slobodno krećete, a u isto vreme izaziva jake bolove i nelagodnost.

Rame ima tri glavne kosti – humerus, ključnu kost i skapulu. Sve tri kosti su povezane slojem hrskavice. Postoje i dva glavna zgloba. Akromioklavikularni zglob, koji se nalazi između najvišeg dela skapule i ključne kosti; i glenohumeralni zglob koji se sastoji iz gornjeg okruglog, loptastog dela humerusa i spoljašnje ivice skapule. Ovaj zglob je pozant i kao rameni zglob.

Rameni zglob je najpokretljiviji zglob u telu. On pomera rame napred i nazad. Takođe, dozvoljava ruci da se pokreće u kružnim pokretima i da uz pomoć njega odručimo ruku od tela.

Ramena dobijaju svoj opseg kretanja zahvaljujući tzv. rotatornoj manžetni. Rotatorna manžetna je sastavljena od četiri tetive. Tetive su tkiva koja spajaju mišiće za kosti. Veoma je teško podići ruku iznad glave ako su tetive ili kosti oko rotatorne manžetne oštećeni ili natečeni.

Možete povrediti svoje rame ako radite neki težak fizički manuelni posao, ako učestvujete u nekoj sportskoj igri ili ako stalno ponavljate određene pokrete.

Takođe, određene bolesti mogu biti uzrok bola koji putuje do ramena. Ove bolesti uključuju oštećenje cervikalnog dela kičme, vrata, ali i jetre, srca ili žučne kese.

Najverovatnije je da ćete imati više problema sa ramenima kako budete starili. Naročito je uobičajeno da to bude nakon 60 godina starosti. To je zbog toga što meko tkivo koje okružuje ramena ima tendenciju da se degeneriše vremenom.

Šta sve može biti uzrok bola u ramenu?

Brojni faktori i brojna stanja mogu biti uzrok i mogu doprineti bolovima u ramenima. Najčešći uzrok je tendonitis rotatorne manžetne. To je stanje koje karakteriše upala tetiva. Još jedan uobičajeni uzrok bola može biti i sindrom uklještenosti gde je rotatorna manžetna uhvaćena između akromijuma i humeralne glave.

Ponekad je bol u ramenu rezultat povrede neke druge lokacije na telu i to obično vrata ili bicepsa.

Drugi oblici bolova uključuju nekoliko oblika artritisa, naprsnuće hrskavice i rotatorne manžetne. Oticanje burze ili tetive takođe može izazvati bol.Neki ljudi razvijaju i koštane prirasline.

Uklještenje nerva u vratu ili ramenu, lomljenje ramene ili ručne kosti su takođe uzroci bolova. Zamrznuto rame je situacija u kojoj su tetive, ligamenti i mišići kruti i sabijeni, pa ih je nemoguće pokrenuti.

Jedan od uzroka bolova može biti i takozvani kalcifikat u ramenu ili kalcifikacija ramena.

Šta je kalcifikacija ramena i kako do nje dolazi?

Kalcifikacija ramena ili kalcifikovani tendonitis (Calcific tendonitis) se javlja kada se talozi kalcijuma naslažu na tetivama ili mišićima. Ova pojava se može dogoditi na bilo kom delu tela, ali se najčešće javlja na rotatornoj manžetni.

Rotatorna manžetna je, kao što smo rekli, grupa mišića i tetiva koja spaja nadlakticu sa ramenom. Taloženje kalcijuma u ovoj oblasti može da ograniči opseg pokreta u ruci, kao i da izazove bol i nelagodnost.

loading...

Kalcifikacija ramena je jedan od najčešćih uzroka bolova u ramenima. Veća je verovatnoća da ćete biti pogođeni ovim stanjem ako ste vrlo pokretljivi, ako igrate sportove poput košarke, tenisa ili ako dižete težak teret.

Iako se ovo stanje može lečiti prirodnim metodama, lekovima i fizikalnom terapijom, svakako bi trebalo da se obratite lekaru za dijagnozu. U nekim slučajevima se čak pribegava hirurškoj operaciji.

Kako da prepoznate simptome kalcifikata u ramenu?

Iako je bol u ramenu najuobičajeniji simptom, oko jedne trećine ljudi sa kalcifikovanim tendonitisom ne iskusi bilo kakve primetne simptome. Neki ljudi shvate da nisu u mogućnosti da pomeraju ruku, pa čak nisu u mogućnosti da zaspe, zbog jačine bolova.

Ako osećate bolove, najverovatnije je da će se oni manifestovati sa prednje ili zadnje strane ramena i unutar ruke. Bolovi mogu nastupiti iznenada, a mogu se pojavljivati i postepeno.

Postepeno pojavljivanje bolova je posledica tri faze taloženja kalcijuma. Poslednja faza, koja je poznata kao resorpcija, smatra se najbolnijom. Nakon što su se depoziti kalcijuma u potpunosti formirali, vaše telo počinje da reapsorbuje nagomilani kalcijum.

Kako izgledaju faze kalcifikacije?

Prva faza – prekalcifikacija

U ovoj fazi pacijenti obično nemaju simpotme. U ovom trenutku, strane na kojima kalcifikacija ima tendenciju da se razvije, prolaze kroz ćelijske promene koje predisponiraju tkiva na razvoj depozita kalcijuma.

Druga faza – kalcifikacija

Tokom ove faze, kalcijum se izlučuje iz ćelija, a zatim se spaja i taloži u kalcijumske depozite. Kada se vidi, kalcijum izgleda kao kreda, nije još uvek postao čvrst deo kosti. Kada se konačno dogodi kalcifikacija, počinje tzv. faza odmora, to nije bolan period i može trajati izvesno vreme (kod svakog različito). Nakon faze odmora, počinje faza resorpcije i to je najbolnija faza kalcificiranog tendonitisa. Tokom resorpcije, depozit kalcijuma izgleda kao pasta za zube.

Treća faza – postkalcifikacija

Ova faza je obično bezbolna, jer depoziti kalcijuma polako nestaju i bivaju zamenjeni normalnijim izgledom rotatorne manžetne, tj. njene tetive.

Šta dovodi do ovakvog stanja i koji su faktori rizika?

Doktori nisu u potpunosti sigurni zašto neki ljudi razvijaju kalcificirani tendonitis, a neki ne. Smatra se da taloženje kalcijuma može poticati od :

  • abnormalnog rasta ćelija;
  • genetske predispozicije;
  • abnormalne aktivnosti štitne žlezde;
  • metaboličkog oboljenja, poput dijabetesa;
  • proizvodnje antiinflamatornih agenasa u telu.

Iako je kalcifikat u ramenu češći i prisutniji kod ljudi koji se bave sportom ili rutinski često dižu i spuštaju ruke na poslu, kalcifikat u ramenu može u principu pogoditi svakoga.

Ovo stanje se obično dešava muškarcima između 40 i 60 godina, mada su i žene pogođene.

Patogeneza kalcificiranog tendonitisa

Prirodna istorija kalcificiranog tendonitisa opisana je kao degeneracija tetive supraspinatus, nakon čega sledi njena kalcifikacija i na kraju njena ruptura u subakromijalnu burzu.

Model koji se najčešće koristi za patogenezu kalcificiranog tendonitisa supraspinalne tetive jeste degenerativni proces sa sekundarnom kalcifikacijom unutar vlakana tetive. Smatra se da se lokalizacija kalcificiranih depozita u supraspinalnoj tetivi javlja kao rezultat jednog od dva razloga:

  • sindrom ranog uklještenja i dugogodišnjeg uklještenja koje vodi do degeneracije vlakana tetive, koje potom vodi do kalcifikacije;
  • kod pacijenata bez ukljštenja, lokalizacija depozita kalcijuma može biti povezana sa dotokom krvi u ovo područje.

Kako se dijagnostikuje kalcifikat u ramenu?

Ako imate neobičan i uporan bol u ramenu, obratite se lekaru. Nakon razgovora o vašim simptomima i medicinskoj istoriji, lekar bi trebalo da uradi fizički pregled. Zatražiće od vas da podignete ruku ili da napravite kružne pokrete rukom kako bi eventualno uočio ograničenja u vašem opsegu pokreta i kretnji.

Posle fizičkog pregleda, lekar će naložiti testiranje, tj. snimanje kako bi mogao da vidi depozite kalcijuma ili neku drugu abnormalnost.

Pomoću rendgenskih snimaka se mogu otkriti veći depoziti, a ultrazvučno snimanje otkriva manje naslage koje rendgen ne može da snimi.

Kada lekar utvrdi veličinu depozita kalcijuma, onda pravi plan lečenja koji će odgovarati vašem stanju.

Kakve su opcije lečenja kalcifikata u ramenu?

Većina slučajeva kalcificiranog tendonitisa se može tretirati i lečiti bez hirurškog zahvata. U blagim slučajevima, lekar može preporučiti kombinaciju lekova i fizikalnu terapiju.

Lekovi

Prva linija lečenja su nesteroidni antiinflamatorni lekovi. Oni se uzimaju bez recepta, dostupni su i uključuju:

  • ibuprofen;
  • aspirin;

Kada uzimate ove lekove, obavezno pratite uputstva odštampana uz lek, osim ako vam lekar nije drugačije preporučio.

Lekar može preporučiti i kortikosteroidne injekcije kako bi ublažio otok i bol.

Nehirurške procedure

U blagim i srednje blagim slučajevima, doktor preporučuje jednu od sledećih procedura:

Ekstrakorporealna šok-talas terapija (ESWT) – lekar koristi mali ručni uređaj kako bi davao mehaničke talasne šokove vašem ramenu, blizu mesta kalcifikacije.

Šokovi viših frekvencija su efikasniji, ali mogu biti bolni, tako da slobodno vičite ako vam je neprijatno. Lekar može podesiti talase do nivoa koji možete tolerisati.

Terapija zvučnim šok-talasima (RSWT) – lekar koristi ručni uređaj da bi davao zvučne šok-talase.

Terapijski ultrazvuk – lekar koristi ručni uređaj za usmeravanje visokofrekventnog zvučnog talasa na polje gde se desila kalcifikacija. Ovo pomaže u razbijanju kalcijumskih kristala i obično ne boli.

Subkutana aspiracija iglom – ova terapija je malo invanzivnija od drugih nehirurških metoda i radi se nakon lokalne anestezije u području kalcifikata u ramenu. Lekar koristi iglu da bi napravio male rupe u koži, pa mu to omogućava da ručno ukloni depozit. Ponekad se ova metoda radi u kombinaciji sa ultrazvukom.

Hirurška metoda – operacija

Oko 10% obolelih mora da se podvrgne hirurškoj operaciji kako bi se uklonio depozit kalcijuma.

Ako se vaš lekar opredeli za otvorenu hiruršku operaciju, koristiće skalpel da bi napravio rez (inciziju) direktno na koži iznad lokacije depozita, a potom će ručno ukloniti depozit.

Ako se odluči za artroskopsku operaciju, onda će napraviti mali rez i ubaciti malu kameru. Kamera će voditi hirurški alat za uklanjanje depozita.

Period i dužina oporavka će zavisiti od veličine, lokacije i broja kalcijumskih depozita. Neki ljudi se povrate u normalu nakon nedelju dana, a drugi imaju bolove nakon operacije što ih onemogućava da normalno funkcionišu.

Fizikalna terapija

Srednji i teški slučajevi obično zahtevaju neki vid fizikalne terapije koja im pomaže da povrate svoj opseg kretanja.

Fizikalni terapeut će vam pokazati seriju laganih vežbi koje ćete ponavljati u određeno vreme.

Topikalna terapija

Ako imate blage bolove, ponekad može da pomogne i topikalna terapija, tj. kreme protiv bolova koje sadrže kapsaicin.

Iskustva ljudi pokazuju da im je često pomagalo i hlađenje ledom ili utopljavanje.

Sponzorisano:

loading...
Loading...