Zdravlje

Nizak rast i hormon rasta – simptomi, uzrok i lečenje

U okviru medicinske prakse, hormon rasta se takođe naziva i somatotropin. Ovaj hormon, pripada grupi peptidnih hormona i nastaje kao proizvod lučenja adenohipofize (adenohipofiza predstavlja stručni naziv za prednji režanj hipofize).

Glavna i osnovna uloga hormona rasta u unutrašnjosti ljudskog organizma, jeste da omogući i da reguliše rast organizma.

Ono po čemu je hormon rasta specifičan u odnosu na različite druge vrste hormona koji se takođe luče i koji su prisutni unutar ljudskog organizma, jeste način na koji se on luči.

Naime, hormon rasta se ne luči kontinuirano, već u fazama koje se odvijaju ciklično i koje su raspoređene tako da se između njih nalaze faze u okviru kojih se ne obavlja lučenje ove vrste hormona. Drugim rečima, hormon rasta se luči u takozvanim “pulsirajućim” etapama u okviru kojih njegove vrednosti u organizmu naizmenično rastu i opadaju.

Pritom, važno je naglasiti i to da vremensko rastojanje između faza u kojima se hormon rasta luči i faza u kojima se hormon rasta ne luči nije uvek isto.

Tačnije, brzina smenjivanja faza u kojima dolazi do aktivnog lučenja hormona rasta i faza u okviru kojih se lučenje hormona rasta privremeno zaustavlja, zavisi od brojnih faktora.

Takvi, brojni faktori, mogu se odnositi na uzrast, na doba dana, ali i na prisustvo određenih specifičnih okolnosti kojima je ljudsko telo u datom trenutku, odnosno u okviru određenih situacija izloženo.

Kada je u pitanju uzrast, lučenje hormona rasta je najizraženije u toku prvih nekoliko dana života, dakle neposredno nakon rođenja, ali i u periodu puberteta. Između pomenuta dva perioda života, lučenje hormona rasta je relativno uravnoteženo. Nakon 40. godine života, lučenje hormona rasta naglo stagnira i naglo počinje da opada.

Što se tiče doba dana, lučenje hormona rasta je najizraženije u toku noći i to u okviru prve faze spavanja. Čak i ukoliko osoba spava preko dana, u prvoj fazi spavanja, doći će do značajnog porasta lučenja hormona rasta.

Ukoliko govorimo o specifičnim okolnostima kojima ljudski organizam može biti izložen, a u okviru kojih dolazi do porasta lučenja hormona rasta, takve okolnosti se odnose na izloženost napetim i stresnim situacijama, na izloženost osećaju straha, na izloženost osećaju gladi i na izloženost osećaju hladnoće. Čak i trpljenje bola koji je izražen kroz srednji ili kroz jači intenzitet, može da utiče na pojačano lučenje hormona rasta.

Nešto što je najvažnije napomenuti u vezi lučenja hormona rasta, jeste da se normalan nivo njegovog lučenja direktno odražava na normalan rast. Svako odstupanje od normalnog lučenja, tačnije i pojačano i smanjeno lučenje hormona rasta, direktno inicira nastanak poremećaja rasta.

Pojačano lučenje hormona rasta inicira nastanak poremećaja rasta koji se kod dece i kod mladih osoba manifestuje kroz stanje koje se stručno naziva gigantizam, a koje bi se slobodnim rečnikom moglo definisati kao dzinovski rast, dok se kod odraslih manifestuje kroz stanje koje se stručno naziva akromegalija, a koje najčešće podrazumeva naglašen rast kostiju šaka, naglašen rast kostiju stopala, naglašen rast nosne kosti, naglašen rast donje vilice ili naglašen rast čela.

Smanjeno lučenje hormona rasta inicira poremećaj rasta koji se manifestuje kroz nizak rast, koji se stručno može definisati kao patuljasti rast. Ono što je pritom važno napomenuti, jeste da smanjeno lučenje hormona rasta nije jedini uzrok koji može dovesti do niskog rasta koji se stručno može definisati kao patuljasti rast.

loading...

Preostali deo sadržaja teksta koji je pred vama, posvetićemo informacijama koje se tiču simptoma niskog rasta, uzroka niskog rasta i metoda lečenja niskog rasta.

Nizak rast – simptomi

Prvi i osnovni simptom kroz koji se manifestuje, ali i na osnovu kojeg se vizuelno može primetiti nizak rast, koji se stručno definiše kao patuljasti rast, jeste visina koja je manja od 147 cm.

Pritom, pomenuta visina, odnosi se na visinu odraslih osoba, bilo ženskog ili muškog pola, kod kojih je izražen patuljasti rast.

Ostali simptomi niskog rasta, odnosno ostali simptomi patuljastog rasta, razlikuju se u odnosu na činjenicu da li govorimo o disproporcionalnom ili o proporcionalnom patuljastom rastu.

Disproporcionalni patuljasti rast – simptomi

Onda kada je u pitanju nizak rast koji je izražen kroz disproporcionalni patuljasti rast, simptomi takvog stanja su sledeći:

– Dimenzije tela su prosečne i ne odstupaju od dimenzija tela osobe kod koje nije izražen poremećaj rasta,

– Dužina ruku je disproporcionalna u odnosu na dimenzije tela (ruke su kraće nego što bi trebalo),

– Dužina nogu je disproporcionalna u odnosu na dimenzije tela (noge su kraće nego što bi trebalo),

– Glava je primetno veća nego što bi trebalo kako bi bila proporcionalna u odnosu na telo,

– Vrat je izraženo kratak,

– Prsti na šakama su izrazito kratki,

– Izražena je smanjena pokretljivost, tačnije smanjena savitljivost laktova,

– Kod određenog procenta osoba kod koji je izražen disproporcionalni patuljasti rast, mogu postojati problemi sa čulom vida ili problemi sa čulom sluha,

– Prosečna visina odrasle osobe kod koje je izražen disproporcionalan patuljasti rast iznosi oko 122 cm.

Proporcionalni patuljasti rast – simptomi

Kada je u pitanju nizak rast koji se stručno definiše kroz izraženost proporcionalnog patuljastog rasta, simptomi su sledeći:

– Visina je manja od prosečne visine i ne prelazi 147 cm,

– Brzina rasta u periodu detinjstva i u periodu trajanja fizičkog razvoja je primetno usporena i odstupa od prosečne i uobičajene brzine rasta,

– Dužina gornjih i donjih ekstremiteta, to jest dužina ruku i nogu je proporcionalna u odnosu na dimenzije tela,

– Smanjena izraženost ili potpuni izostanak polnog razvoja u periodu puberteta.

Nizak rast – uzroci

Baš kao i kada su u pitanju simptomi niskog rasta, uzroci niskog rasta se takođe ne mogu generalno definisati i oni veoma često zavise od konkretnog oblika kroz koji je izražen nizak rast.

Konkretnije, ukoliko govorimo o niskom rastu koji je izražen kroz disproporcionalni patuljasti rast, uzroci nastanka takvog oblika niskog rasta, mogu biti vezani za prisustvo sledećih stanja:

– Prisustvo ahondroplazije: Ahondroplazija se definiše kao posledica mutacije koja nastaje na genu FGFR3 koji je smešten na hromozomu 4pl6. Kao takva, ahondroplazija se nasleđuje od roditelja u periodu embrionalnog razvoja. Pritom, ono što je jako važno napomenuti, jeste da prenosilac ahondroplazije može biti i ženski i muški roditelj, to jest i majka i otac i da rizik od prenošenja ahondroplazije postoji čak i onda kada su oba roditelja normalnog rasta. Dakle, da bi neko od roditelja bio nosilac mutiranog gena, nije obavezno da i sam bude suočen sa izraženošću patuljastog rasta.

– Prisustvo retkog oblika poremećaja koji je u okviru medicinske prakse definisan kroz skraćenicu SEDC (spondyloepiphyseal dysplasia congenita): Sa medicinske strane, ova retka vrsta poremećaja, još uvek je nedovoljno istražena, ali ono što se zna, jeste da je povezana sa mutacijom određene vrste gena i da se samim tim razvija, tačnije nasleđuje u periodu embrionalnog razvoja.

– Prisustvo Turnerovog sindroma: Turnerov sindrom predstavlja oblik urođene vrste poremećaja koja može nastati isključivo kod devojčica, tačnije isključivo kod osoba ženskog pola. ova vrsta poremećaja, uzrokovana je nedovoljnom izraženošću ili potpunim izostankom jednog X hromozoma. Dakle, devojčice koje se rode sa Turnerovim sindromom, umesto dva X hromozoma, u periodu embrionalnog razvoja, nasledile su samo jedan X hromozom ili eventualno dva X hromozoma od kojih je jedan nedovoljno izražen.

Prethodno navedeni i opisani uzroci nastanka niskog rasta, kao što smo to već i napomenuli, definišu se kao uzroci niskog rasta koji je izražen kroz disproporcionalni patuljasti rast.

Kada je u pitanju nizak rast koji je izražen kroz proporcionalni patuljasti rast, uzroci nisu brojni i uglavnom se svode na samo jedan uzrok, a to je sledeći uzrok:

– Nedovoljno izraženo lučenje hormona rasta: Za razliku od svih gore navedenih i opisanih stanja i vrsta poremećaja koji se definišu kao uzroci disproporcionalnog patuljastog rasta, uzrok proporcionalnog patuljastog rasta, odnosno nedovoljno izraženo lučenje hormona rasta, ne nastaje i ne razvija se u periodu embrionalnog razvoja, već u periodu nakon rođenja.

Tačan razlog zbog kojeg dolazi do nedovoljno izraženog lučenja hormona rasta, sa medicinske strane još uvek nije dovoljno istražen, pa samim tim nije ni definisan. Ipak, ono što se zna, jeste da nedovoljno izraženo lučenje hormona rasta može biti usko povezano sa prisustvom genetske predispozicije, kao i sa određenim vrstama povreda koje se zadobiju u najranijem periodu detinjstva, a koje se odnose na povrede glave, tačnije na povrede hipofize.

Nizak rast – lečenje

Prvo što je bitno napomenuti kada je u pitanju lečenje niskog rasta, jeste da je nizak rast stanje koje se ne može u potpunosti izlečiti.

Lečenje niskog rasta, sprovodi se u cilju maksimalnog mogućeg saniranja izraženosti simptoma takvog stanja.

U ogromnoj većini slučajeva, sprovođenje lečenja niskog rasta zapravo podrazumeva upotrebu hormonske terapije koja ima za cilj da nadomesti nedostatak hormona rasta. Upotreba takvog oblika terapije, najčešće obuhvata primanje hormonskih inekcija.

Konkretnije, hormonske inekcije koje imaju za cilj da nadomeste nivo hormona rasta, uglavnom se primaju svakodnevno u periodu od nekoliko godina u kontinuitetu. Pritom, takvi, višegodišnji periodi svakodnevnog primanja hormonskih inekcija, vezani su prvenstveno za period detinjstva, ali isto tako se mogu nadovezati i na period puberteta, kao i na period neposredno nakon puberteta.

Kod osoba kod kojih je nizak rast izražen kao posledica prisustva Turnerovog sindroma, hormonska terapija obuhvata ne samo nadomeštanje nivoa hormona rasta, već i nadomeštanje jednog od glavnih ženskih polnih hormona, hormona estrogena.

Naime, ženske osobe koje se rode sa Turnerovim sindromom i kod kojih je usled te činjenice izražen nizak rast, neposredno pre nego što uđu u period puberteta, treba da se podvrgnu uzimanju hormonske terapije koja ima za cilj da nadomesti nivo estrogena u organizmu. Takav oblik terapije, potrebno je da se sprovodi tokom celokupnog trajanja reprodutivnog perioda, tačnije sve do trenutka dok osoba ne dođe u period menopauze.

Ono što je jako važno naglasiti kada je u pitanju lečenje niskog rasta, jeste da je njegov efekat efikasan onoliko koliko se njegovom sprovođenju pristupa savesno.

To konkretnije znači da lečenje niskog rasta mora podrazumevati redovno uzimanje hormonske terapije i da takva hormonska terapija mora biti u potpunosti usklađena sa potrebama osobe kod koje je izražen nizak rast.

Uz redovno uzimanje pravilno određene hormonske terapije, osoba kod koje je izražen nizak rast, u završnoj fazi rasta može da dostigne visinu koja je definisana kao prosečna visina njenih roditelja, tačnije kao srednja visina između visine njene majke i visine njenog oca.

Nešto što je takođe važno napomenuti, jeste da je nizak rast stanje koje sa sobom nosi ne samo fizičke razlike u poređenju sa ostalim ljudima, već i mogućnost razvoja emocionalnih smetnji koje mogu nastati kao posledica društvene diskriminacije ili kao posledica nemogućnosti da osoba kod koje je izražen nizak rast jednostavno prihvati samu sebe sa svim onim osobinama na osnovu kojih se razlikuje od ostalih osoba.

Zbog upravo navedenih činjenica, jako je važno da osoba kod koje je izražen nizak rast ima nesebičnu podršku okoline i da kroz prisustvo takve podrške nauči da prihvati i da voli sebe.

Sponzorisano:

loading...
Loading...