Zdravlje

Osip, svrab, crvenilo i bol ispod pazuha – simptomi, uzrok i lečenje

Anatomija i sadržaj pazušne jame (fossa axillaris)

Prilikom položaja abdukcije tj odizanja ruke od zida grudnog koša za 180˚, pazušna jama ima oblik jedne piramide na kojij se razlikuju baza, četiri zida i yaobljen vrh.

1) Zidovi fosse axillaris su:

– prednji zid – koji grade koža; potkožna fascija, mali i veliki grudni mišić i potključni mišić;

– zadnji zid – grade lopatična kost (lopatica – scapula); podlopatični mišić; široki leđni mišić i veliki obli mišić;

– unutrašnji zid – gradi unutrašnja strana od II-VI rebra sa međurebarnim prostorima i prednji zupčasti mišić;

– spoljašni zid – nalazi se na spoju prednjeg i zadnjeg zida i predstavlja uzak prostor na koji se pripajaju veliki grudni mišić i veliki obli mišić ramena;

– baza pazušne jame – predstavljena je tj građena od kože i fasciae axillaris (pazušne fascije);

– obli vrh pazušne jame grade – napred, klavikula (ključna kost); pozadi, gornja ivica skapule (lopatice) i unutra, prvo rebro (njegova spoljašnja stranica)

2) Sadržaj pazušne jame – u pazušnoj jami se nalazi masno i vezivno tkivo, a unutar koga su smeštene pre svega limfne žlezde i aksilarne znojne žlezde; takođe kroz pazušnu jamu prolaze krvni sudovi (arteria i vena axillaris); u njoj se nalaze ogranci velikog nervnog spleta takozvanog plexus brachialisa; i kroz nju prolaze drenažni limfni sudovi

Uzroci svraba, crvenila, osipa i bolova ispod pazuha odnosno u pazušnoj jami

Najšešći uzrok svih nabrojanih tegoba (tj u naslovu ovog teksta već pomenutih kliničkih znakova i simptoma lokalizovanih u pazušnoj jami), jeste poremećaj koji se definiše kao hiperhidroza ili jednostavnije rečeno – prekomerno znojenje.

loading...
Shot of a young woman waxing her under arm

Hidroze predstavljaju prema definiciji oboljenja koja karakteriše funkcionalni ili anatomski defekt znojnih žlezda (a koje, kako će kasnije biti navedeno, mogu biti apokrine i ekrine).

Pomenute kliničke manifestacije, takođe se mogu javiti u različitim oboljenjima, kako kod odraslih, tako i kod dece, a mogu biti lokalizovane ili pak generalizovane po formi.

Samo neki od mnogobrojnih uzroka lokalizovanog i/ili generalizovanog svraba; zatim crvenila i pojave ospe ispod pazuha; ili pak pojave bolova su:

– kožna oboljenja – ekcemi odnosno dermatitisi (kontaktni, alergijski, atopijski ili infektivni dermatitis); šuga; pedikuloza (vašljivost); gljivična oboljenja pregibnih površina kože; i pomenute hiperhidroze;

– neinfektivni činioci – najčešće je u pitanju delovanje spoljnih odnosno sredinskih faktora kakvi su upotreba jakih sapuna i sredstava za pranje; svrab i zapušenje znojnih žlezda koje nastaje zbog aluminijumskih soli od dezodoransa; nepovoljni klimatski uslovi kakav je veoma suv vazduh i visoke spoljne temperature;

– infektivni uzročnici – kakvi su virusi (HIV infekcija); bakterije (pre svega stafilokok i streptokok; ili pak prekomerno umnožavanje normalne rezidentne flore kože); gljivični uzročnici i paraziti (već pomenuti šuga i pedikuloza);

– sistemski poremećaji – bolesti jetre (holestaza); bolesti krvi tj hematološka oboljenja (limfomi i leukemije, koji su veoma ozbiljna oboljenja koja mogu dovesti do smrtnog ishoda); oboljenja bubrega (hronična bubrežna slabost, hemodijaliza);

– paraneoplastične bolesti odnosno maligne bolesti solidnih tj visceralnih organa;

– endokrine i metaboličke bolesti – šećerna bolest; bolesti štitne žlezde (hipertireoza); metabolički sindrom; gojaznost;

– limfadenitisi i limfadenopatije – specifično ili nespecifično upaljeni i/ili uvećani aksilarni limfni čvorovi;

– akutni i hronični mastitis – koji se javlja pre svega kod žena, i koji se pored izrazitih promena na dojci/dojkama, manifestuje i patologijom u pazušnoj jami (pre svega jer se limfni sudovi dojke dreniraju u limfne čvorove pazušne jame);

– upotreba lekova – pre svega adrenergičkih i holinergičkih preparata;

– delovanje toksičnih faktora – abuzus alkohola; upotreba opojnih droga;

– neka fiziološka stanja kakva je trudnoća – a kao posledica hormonskog disbalansa u ovakvom „drugom stanju“;

– u nekim situacijama, uzrok navedenih kliničkih znakova i simptoma može da bude ili nepoznat ili pak, da bude po sredi neki psihološki ili psihijatrijski poremećaj

Koje vrste znojnih žlezda postoje i koja je normalna uloga procesa znojenja?

Prema definiciji i anatomskoj građi, postoje dve vrste znojnih žlezda – apokrine i ekrine znojne žlezde.

1) Apokrineznojne žlezde – lokalizovane su na ograničenim područjima kod čoveka i to pre svega u aksilama; analnom i genitalnom regionu; u regionu oko pupka; oko mamila dojki; na licu; na grudima i na stomaku.
Ovaj tip znojnih žlezda svoju punu funkcionalnu zrelost dostiže tek posle perioda puberteta; apokrini znoj može da bude i obojen kod oko 10% ljudi (plav, zelen ili žut – a zbog visokog sadržaja organskih materija, i to pre svega pigmenta lipofuscina); ova vrsta znoja kod čoveka ne vrši nikakvu fiziološku ulogu – odnosno apokrini znoj ne učestvuje u termoregulaciji.

2) Ekrine znojne žlezde – su kod ljudi „razasute“ po celoj površini kože, a posebno su gusto raspoređene u predelu dlanova i tabana; ovaj tip znojnih žlezda svoju funkciju počinje da obavlja neposredno nakon rođenja, a znoj kao svoj sekret stvaraju 24 sata dnevno (tjbez prestanka).

Sekret ekrinih znojnih žlezda je sastavljen od vode (koja čini 99% njegovog sadržaja) i od neorganskih materija u količini od 0,5-1% (natrijum; kalijum; hlor); ekrini znoj od organskih materija sadrži uglavnom samo ureu i mlečnu kiselinu.

Fiziološke funkcije znoja (a koje, kako je u tekstu prethodno i objašnjeno vrši ekrini znoj) su:

– termoregulacija (kada dođe do porasta telesne temperature, efektom termoregulacionih vlakana poreklom iz centra za znojenje u hipotalamusu, dolazi do pojačanog znojenja);

– ekrini znoj stvara kiselu reakciju na površini kože (pH kože) – koji ima zaštitnu ulogu;

– takođe, ekrini znoj u sadejstvu sa sekretom lojnih žlezda – na površini kože stvara zaštitni tj barijerni omotač, koji oblaže rožasti sloj kože i ima ulogu barijere (koja učestvuje u nespecifičnoj odbrani organizma

1. Supurativni hidradenitis (Hidradenitis suppurativa)

Po definiciji ovo oboljenje koje se češće javlja kod odraslih osoba, predstavlja udruženu stafilokoknu i streptokoknu infekciju apokrinih znojnih žlezda u pazušnim predelima.
Pomenuta infekcija, dovodi do zapušenja žlezdanih izvodnih kanala i posledične retencije znoja.

Klinički se bolest kod žena češće ispoljava ispod pazuha (u fossi axillaris), dok je kod muškaraca, pored pazušne jame često zahvaćen i anogenitalni region.

Jedna od prvih i najdominantnijih manifestacija oboljenja, je pojava uvećanja limfnih čvorova u pazušnoj jami, a kao posledica zapušenja izvodnih kanala, i konsekutivno otežanog dreniranja i same limfe; ubrzo potom dolazi i do inflamacije potpazušnih limfnih čvorova, koje prate i bolovi u dojci i ispod pazuha.

Ovo oboljenje je hroničnog toka, ali se odlikuje brojnim akutizacijama stanja, pa dolazi i do čestog pogoršanja oboljenja – u smislu nastanka apscesa; fistula; fibroze i ožiljaka ispod pazuha (za čije uklanjanje može da vam pomogne dobar hirurg).

Oboljenje se u početku leči medikamentno – primenjuju se antibiotici (u toku 2 nedelje tj do smirenja promena); ukoliko dođe do pojave apscesa, potrebna je njegova incizija i drenaža, uz obaveznu „pokrivenost“ antibiotskom terapijom.

Hirurško lečenje supurativnoh hidradenitisa, se primenjuje u slučaju kada je bolest dugotrajna, kada antibiotici ne pomažu i kada je bolest veoma teške kliničke slike – odstranjuju se sinusni i fistulozni kanali; „džepovi“ tj proširenja koja se mogu ispuniti gnojem i tako formirati apscese.

2. Miliaria

Prema dermatološkoj definiciji, milijarija spada u oboljenja ekrinih znojnih žlezda, a koja nastaju kao posledica zadržavanja znoja u njima.

Klinički, bolest je najučestalija kod manje dece (iako se može videti u bilo kom uzrasnom tj životnom periodu).

Postoje tri klinička odnosno morfološka oblika miliarije, a zavisno od toga na kom se nivou dešava okluzija tj zapušenje izvodnog kanala ekrine znojne žlezde:

1) Miliaria cristalina – kada je okluzija na samom otvoru pore na koži; osnovna klinička slika je nastanak sitne pojedinečne vezikule u rožastom sloju tj na površini kože (ili pak većeg broja vezikula na porama); promene lako prskaju, a osnovna lokalizacije je predeo aksile (pored toga, promenema može biti zahvaćena i koža vrata; prednja strana grudnog koša, kao i predeo lica kod dece);

2) Miliaria rubra – nastaje kao posledica duboke, takozvane „intraepidermalne“ okluzije izvodnih kanala ekrinih žlezda; kako je zapušenje „smešteno“ nešto dublje od rožastog sloja, na površini kože postoji eritematozna zona (crveni „hallo“), koja je pokrivena sitnim vezikulama; lokalizacija je pre svega u aksilama (mada mogu biti zahvaćene i prethodno pobrojane regije); osnovna komplikacija je nastanak pustuloznih promena – a koje su dermatološki gledano eflorescencije iznad nivoa kože ispunjene gnojem (pre svega nastale kao posledica sekundarne bakterijske superinfekcije);

3) Miliaria profunda – nastaje na takozvanom epidermo-dermalnom spoju, najčešće kod osoba sa komplikovanjem miliaria rubre, odnosno kada dođe do pucanja (rupturiranja) zapušenog znojnog izvodnog kanala; bolest se ispoljava nastankom papula tj ploča u pazušnim jamama ili eventualno generalizovanih promena, a osnovna komplikacija je odsustvo termoregulacije – oslabljeno je znojenje i nastaje takozvana anhidrotska tropska astenija

Lečenje miliarije se sastoji u izbegavanju izlaganja visokim spoljnim temperaturama; takođe je potrebno izbegavati pretoplo oblačenje i potrebno je izbaciti iz upotrebe nošenje sintetičke odeće.

Od lokalne terapije se aplikuju puderi u prahu; lokalni antiseptici i kratkotrajne kupke u rastvoru hipermangana.

3. Eritrazma (Erytrasma)

Predstavlja površinsku kožnu infekciju bakterijom koja se zove – Corinebacterium minutissimum i koja je lokalizovana u aksilarnim jamama i u drugim velikim pregibnim regijama na telu.

Pomenuta bakterija svojim delovanjem dovodi do oštećenja površnog odnosno rožastog sloja na koži, pa tako u pregibnim regijama (koje i prirodno odlikuje povećana vlažnost kože), nastaju idealni uslovi za pojavu ovakvog infektivnog oboljenja.

Klinički je lokalizacija promena, a kako je već napomenuto u aksilama, ingvinalnim regionima, u predelu pregiba laktova i kolena; takođe promene se mogu javiti i ispod dojki (posebno kod žena koje imaju veće grudi) i u interglutealnom regionu.
Promene kod eritrazme se sastoje, od okolne kože jasno ograničenih okruglih ili ovalnih (nekada i nepravilnih) eritematoznih (živo crvenih) ploča (a koje kasnije dobijaju i mrku boju i skvame).

Promene ne koži tj u aksilama i drugim pregibima kod eritrazme, veoma je teško diferencirati od infekcija gljivicama (pre svega kandidom); od inverzne psorijaze; i od takozvanog ekcema marginatum (Hebrae dermatitis).

Lečenje eritrazme podrazumeva lokalno lečenje – aplikovanje kremova sa antibioticima širokog spektra, direktno na obolele promene (kremovi koji sadrže eritromicin; fusidinsku kiselinu; klindamicin); lokalno se mogu primenjivati i preparati na bazi imidazola.

Opšti terapijski pristup kod lečenja eritrazme – primenjuje se ako su promene veoma proširene i ne reaguju na lokalnu terapiju – u tom slučaju se daje eritromicin per os (u trajanju od 2 nedelje, jednom dnevno).

4. Inverzna forma psorijaze (Psoriasis inversa)

Kako se iz samog imena pomenutog oboljenja lako može zaključiti, ova forma psorijaze se ne javlja na takozvanim predilekcionim mestima (kapilicijum; ekstenzorne strane ekstremiteta; lumbalni i sakralni region), već samo u velikim pregibima i to pre svega u aksilama (ali takođe i interglutealno, submamarno i ingvinalno).

Klinički se ova forma oboljenja manifestuje, veoma crvenim (stručno rečeno živo-eritematoznim) i jasno ograničenim pločama, na kojima se ne javlja beličasta skvama.
Koža na pomenutim „živim“ promenama je vrlo često izraženog sjaja i izgleda macerisana.

Terapija psorijaze kao oboljenja uopšte je veoma komplikovana, i obično samo dovodi do uvođenja bolesti u remisiju, a sa novim padom imuniteta promene se pojavljuju ponovo, još izrazitije ili u drugoj formi.
Najpoznatiji tretman psorijaznih promena je primena PUVA terapije (kombinovani psoralen i UVA zračenje, spektra od 320-400 nm)

5. Infektivni ekcem (Eczema infectiosum)

Infektivni ekcem ili oboljenje poznatije kao dermatitis coccica, je kožno oboljenje koje je prouzrokovano bilo delovanjem mikroorganizama, bilo aktivnošću njihovih toksičnih metabolita.

Obično je oboljenje izazvano povećanom količinom bakterija, a koje spadaju u rezidualnu floru normalne kože i među kojima dominira prevelika količina Staphylococcus aureus-a.
Činioci koji dodatno doprinose nastanku promena na koži (odnosno stvaraju povoljne uslove za delovanje infektivnih agenasa su – pojačano znojenje; poremećaji cirkulacije; neadekvatna tj sintetička odeća, koja onemogućava koži da „diše“; i prekomerno vleženje uopšte (maceracija).

Klinički se promene na koži javljaju u obliku jasno ograničenih i eritematoznih lezija po tipu ploča, a na kojima postoje vezikule, eritem, vleženje i stvaranje krusti i/ili krusto-skvama.
Na samim ivicama pomenutih ploča se nalaze i pustule, pa se stvara takozvana „pustulozna ogrlica“ ili pustulozni halo.

Patološke kožne promene se pre svega lokalizuju aksilarno (i u drugim velikim pregibima; u okolini rana ili pak u okolini fistuloznih kanala); u pregibima se veoma često javljaju bolne ragade koje su posledica maceracije.

Lečenje infektivnog ekcema, podrazumeva lokalnu antibiotsku terapiju; održavanje higijene aksilarne ragije; održavanje higijene rana i fistula (da ne dođe do flegmone ili apscesa).
Ako se pak desi, da su u pitanju komplikovaniji slučajevi, potrebnoje pokušati sa lokalnom aplikacijom kombinacije kortikosteroida i antibiotika.

U veoma teškim slučajevima, neophodna je sistemska antibiotska terapija (zato što se, iako retko, može desiti ili nastajanje preosetljivosti na izazivača bolesti i/ili rezistencija na lokalnu terapiju – što za posledicu ima generalizaciju promena na koži, sa udruženom pojavom opštih simptoma).

Razlika između dezodoransa i antiperspiranta

Kao preparati koji mogu da u znatnoj meri olakšaju, u prethodnom tekstu pobrojane tegobe u aksilarnoj regiji, koriste se dezodoransi ili antiperspiranti.

Dezodoransi – su preparati koji ne utiču na sprečavanje samog i fiziološkog procesa znojenja, već imaju efekta samo na ublažavanje neprijatnog mirisa znoja, a koji nastaje delovanjem bakterija.

Antiperspiranti – predstavljaju preparate kiji se nanose direktno na površinu kože aksilarne regije, a čime se zatvaraju izvodni kanali znojnih žlezda, odnosno na izvesno vreme se blokira izlazak tj izlučivanje znoja.
U sastavu antiperspiranata se nalaze soli aluminijum-hlorida, koje se u današnje vreme smatraju veoma štetnim solima metala, pa se polako povlače iz masovne upotrebe.

„Terapija“ antiperspirantima traje po nekoliko dana; oni se nanose isključivo na čistu i suvu kožu; zbog efekta koji imaju na izvodne kanale znojnih žlezda, mogu dovesti do izražene neinfektivne ili potencijalno infektivne zapaljenske reakcije, pa sa njihovom primenom treba biti veoma oprezan (jer umesto poboljšanja stanja, mogu da naprave još veći problem).

Veoma je bitno, da se u slučaju pojave bilo kakve od promena u aksilarnoj regiji, a koje su u ovom tekstu opisane, ili pak u slučaju alergije ili preosetljivosti na osnovna ili pak na pomoćna terapijska sredstva, konsultujete sa svojim lekarom i sa specijalistom dermatologije.

Sponzorisano:

loading...
Loading...