Zdravlje

Radikulopatija – simptomi, uzrok i lečenje

Radikulopatija predstavlja stanje koje nastaje kao posledica kompresije kojoj je izložena površina određenog kičmenog nerva ili kojoj su izložene površine više različitih kičmenih nerava, odnosno nerava koji izlaze iz kičme.

Osim kompresije, različiti oblici iritacija kojima može biti izložena pomenuta grupa nerava, takođe mogu da dovedu do izraženosti stanja kakvo je radikulopatija.

S obzirom na činjenicu da su nervi koji izlaze iz kičme raspoređeni duž cele kičme, jasno  se može izvesti zaključak da radikulopatija može nastati i da se može razviti u bilo kom delu kičme.

U zavisnosti od konkretne regije u kojoj je izražena, radikulopatija se može definisati kao lumbalna radikulopatija, kao cervikalna radikulopatija, kao torakalna radikulopatija i kao lumbosakralna radikulopatija.

Prema podacima koji proističu iz rezultata medicinskih istraživanja, lumbalna radikulopatija, to jest radikulopatija koja je izražena u lumbalnom delu kičme i cervikalna radikulopatija, to jest radikulopatija koja je izražena u vratnom delu kičme, zastupljene su neuporedivo češće nego što je to slučaj sa torakalnom radikulopatijom, to jest sa radikulopatijom koja zahvata srednji deo kičme ili nego što je to slučaj sa lumbosakralnom radikulopatijom, to jest sa radikulopatijom koja zahvata istovremeno i lumbalni i sakralni (završni) deo kičme.

Radikulopatija – simptomi

Simptome radikulopatije, veoma je lako i jednostavno prepoznati, jer se oni pre svega odnose na pojavu neprijatnih i bolnih senzacija koje nastaju i koje se razvijaju kako u određenim regijama samog kičmenog stuba, tako i u određenim regijama tkiva koje okružuje kičmeni stub, ali i u regijama tkiva koje je udaljeno od kičmenog stuba, a čije funkcije zavise od nerava koji su zahvaćeni radikulopatijom.

Konkretnije, ovo su simptomi na osnovu kojih je moguće prepoznati izraženost radikulopatije:

  • Prisustvo bola u određenoj regiji kičme: U stanju potpunog mirovanja, intenzitet takvog bola se značajno smanjuje ili se takav bol čak i u potpunosti povlači, a pri određenim pokretima, posebno pri pokretima koji podrazumevaju aktivnost onog dela kičme u kojem je izražena radikulopatija, intenzitet takvog bola se značajno pojačava i bol postaje izuzetno oštar i prodoran, ponekad i do te mere da u potpunosti onemogućava normalno obavljanje uobičajenih fizičkih aktivnosti.
  • Prisustvo ukočenosti: Ukočenost može biti izražena kao blaga i jedva primetna, ali isto tako može biti i vrlo naglašena i kao takva može otežati i značajno ograničiti pokretljivost određenih regija tela, kao što je recimo vrat ili kao što su na primer gornji ili donji ekstremiteti, odnosno ruke ili noge.
  • Prisustvo trnjenja: Trnjenje može biti izraženo kao blago ili kao intenzivno i može zahvatati tkivo koje se nalazi u neposrednoj blizini kičmenog stuba, kao i tkivo gornjih ili donjih ekstremiteta, odnosno ruku ili nogu.

Nešto što je jako važno naglasiti kada je u pitanju način na koji se manifestuju simptomi radikulopatije, jeste da se regije u kojima se takvi simptomi manifestuju razlikuju u odnosu na činjenicu o kojoj konkretno vrsti radikulopatije govorimo.

Konkretno, ukoliko govorimo o cervikalnoj radikulopatiji, to jest o radikulopatiji koja zahvata vratni deo kičme, gore navedeni i temeljno opisani simptomi radikulopatije, manifestuju se u regiji vrata (na zadnjoj strani vrata), a neretko zahvataju i regiju gornjih ekstremiteta, to jest regiju ruku.

Ukoliko govorimo o torakalnoj radikulopatiji, to jest o radikulopatiji koja zahvata srednji deo kičme, simptomi radikulopatije, manifestuju se na sredini leđa, tačnije između donjih ivica lopatica, a neretko se odatle prenose i na regiju grudnog koša, na regiju rebara i na regiju abdomena.

Kada je reč o lumbalnoj radikulopatiji koja zahvata lumbalni deo kičme, ali i kada je reč o lumbalnosakralnoj radikulopatiji koja zahvata istovremeno i lumbalni i sakralni (završni) deo kičme, simptomi se u tom slučaju manifestuju u lumbalnom delu leđa, to jest u predelu karlice, ali se takođe u ogromnoj većini slučajeva paralelno prenose i na regiju zadnjice, kao i na regiju donjih ekstremiteta, to jest na regiju nogu.

loading...

Ono što je pritom važno napomenuti, jeste da se stanje kakvo je lumbalna radikulopatija u našem narodu veoma često naziva išijas.

Radikulopatija – uzroci

Kao i svi drugi oblici specifičnih stanja koja mogu nastati i koja se mogu razviti u ljudskom organizmu i stanje kakvo je radikulopatija nastaje i razvija se isključivo usled delovanja određenih uzroka.

Konkretnije, ovo su uzroci koji mogu dovesti do nastanka i do razvoja radikulopatije:

  • Prisustvo diskushernije: U prisustvu diskushernije, kada je izraženo oštećenje diskusa koji najjednostavnije rečeno zauzima i ispunjava ulogu “amortizera” koji sprečava stvaranje trenja između dva pršljena, dolazi do stvaranja kompresije koja deluje na kičmene nerve, tačnije dolazi do uklještenja kičmenih nerava koji se nalaze u regiji pršljenova između kojih je izražena diskushernija. Iz upravo navedenog i opisanog razloga, diskushernija se može definisati kao jedan od najčešćih uzroka nastanka radikulopatije.
  • Prisustvo osteofita na površini kičme: Osteofiti zapravo predstavljaju izrasline koje mogu nastati na površini kičme i to usled predhodno izraženog osteoartristisa. Onda kada nastanu, osteofiti utiču na stvaranje kompresije koja deluje na površinu kičmenih nerava, a takva pojava, dalje rezultira nastankom i razvojem radikulopatije.
  • Prisustvo zadebljanja na površini ligamenata koji se nalaze u neposrednoj blizini kičmenog stuba: Zadebljanja na površini ligamenata koji se nazaze u neposrednoj blizini kičmenog stuba, takođe mogu uzrokovati nastanak kompresije koja deluje na površinu kičmenih nerava i koja kao takva utiče na nastanak i na razvoj radikulopatije.
  • Prisustvo tumora koji svojim položajem utiče na smanjenje prostora u unutrašnjosti kičmenog kanala, a samim tim i na stvaranje kompresije koja deluje na površinu kičmenih nerava, što dalje direktno izaziva nastanak i razvoj radikulopatije.
  • Prisustvo određenih vrsta infekcija koje mogu nastati i koje se mogu razviti na površini koštanog tkiva, tačnije na površini kičme.
  • Prisustvo skolioze: Ukoliko je skolioza drastično izražena i ukoliko kao takva podrazumeva i drastično izraženu iskrivljenost kičmenog stuba, ona može izazvati ulještenje nerava koji izlaze iz kičme, što znači da se može definisati kao jedan od uzroka nastanka i razvoja radikulopatije.
  • Prisustvo određenih vrsta trauma, tačnije određenih vrsta povreda kojima je izložena površina kičmenog stuba: U prisustvu takvih vrsta trauma, tačnije povreda, veoma lako može doći do uklještenja nerava koji izlaze iz kičme, a samim tim i do nastanka i do razvoja radikulopatije.

Ono što je jako bitno napomenuti kada su u pitanju uzroci koji mogu dovesti do nastanka i do razvoja radikulopatije, jeste da se oni ne razlikuju u odnosu na činjenicu o kojoj konkretno vrsti radikulopatije govorimo.

Drugim rečima, cervikalna radikulopatija, torakalna radikulopatija, lumbalna radikulopatija i lumbalnosakralna radikulopatija, mogu nastati usled delovanja doslovno identičnih uzroka.

Kod jednog određenog i na svu sreću malog procenta ljudi, istovremeno može biti izraženo više različitih vrsta radikulopatije, što znači da se u tom slučaju simptomi radikulopatije mogu manifestovati istovremeno u više različitih regija kičmenog stuba i okolnog tkiva.

Do izraženosti takvih okolnosti, uglavnom dolazi onda kada se kao uzrok nastanka i razvoja radikulopatije mogu navesti ozbiljnije povrede kičmenog stuba ili pak drastično izražena specifična stanja koja smo naveli kao uzroke radikulopatije.

Nešto što je takođe važno naglasiti kada su u pitanju uzroci nastanka i razvoja radikulopatije, jeste da su oni donekle uslovljeni i genetskom predispozicijom.

Naime, istraživanja koja su sprovedena u okviru medicinske prakse, tačnije rezultati takvih istraživanja pokazali su i više puta su potvrdili da do nastanka i do razvoja radikulopatije značajno češće dolazi kod osoba čiji su se bliski krvni srodnici takođe suočili sa ovom vrstom problema.

Radikulopatija – lečenje

Lečenje radikulopatije, može se sprovoditi na više načina i to kroz primenu odgovarajućih medikamenata, kroz sprovođenje fizikalne terapije, kroz sprovođenje magnetne terapije, kroz sprovođenje laserske terapije, kroz sprovođenje spinalne aksijalne dekompresije, kroz sprovođenje hidroterapije, kroz sprovođenje elektroterapije, kao i kroz sprovođenje osteopatske terapije.

Takođe, u cilju efikasnog lečenja radikulopatije, može se pristupiti i sprovođenju drugih terapijskih metoda, kao što je recimo akupunktura ili kao što je terapijska masaža.

Neretko, u cilju uspešnog obavljanja lečenja radikulopatije, pristupa se istovremenom sprovođenu više različitih terapijskih metoda.

Pritom, odabir takvih terapijskih metoda, mora prvenstveno napraviti, a potom i odrediti isključivo lekar.

Svaki pacijent kod kojeg je izraženo prisustvo radikulopatije, zahteva individualan pristup lekara, kao i individualno određivanje terapijskih metoda, koje imaju za cilj da dovedu da najefikasnije  sprovedenog postupka lečenja.

Trajanje lečenja radikulopatije, baš kao i sam odabir terapijskih metoda, razlikuje se od pacijenta do pacijenta i uslovljen je stepenom razvoja radikulopatije.

Ipak, može se konstatovati da postupak lečenja radikulopatije u proseku najčešće traje između mesec ipo dana (šest nedelja) i tri meseca (dvanaest nedelja).

Kod određenog procenta pacijenata, može se dogoditi da se po izečenju radikulopatije, nakon izvesnog vremenskog perioda njeni simptomi ponovo vrate.

Tako nešto, dešava se najčešće onda kada se uzrok nastanka i razvoja radiulopatije vezuje za prisustvo diskushernije, ili za prisustvo nekih komplikovanijih i težih oblika zdravstvenih problema, kao što je na primer tumor koji zahvata površinu kičme.

U takvm situacijama, kako bi se sprečio ponovni nastanak simptoma radikulopatije, potrebno je da se lečenju radikulopatije pristupa paralelno sa lečenjem primarne vrste oboljenja koje je dovelo do nastanka i do razvoja radikulopatije i koje se kao takvo definiše kao uzrok radikulopatije.

Upravo iz tog razloga, pre započeinjanja lečenja radiulopatije, potrebno je obaviti detaljnu dijagnostiku koja ima za cilj da dovede do preciznog i konkretnog definisanja uzroka radiulopatije.

Kada je u pitanju lečenje radikulopatije posredstvom upotrebe medikamenata, medikamenti koji se u tu svrhu upotrebljavaju, odnose se na medikamente koji pripadaju grupi nesteroidnih antiinflamatornih medikamenata, zatim na medikamente koji pripadaju grupi analgetika, na medikamente koji pripadaju grupi oralnih kortikosteroida, na medikamente koji pripadaju grupi mišićnih relaksanata, kao i na medikamente koji pripadaju grupi spinalnih kortikosteroida koji se kao takvi upotrebljavaju u formi inekcija koje se daju direktno u područje koje je zahvaćeno radikulopatijom.

Način na koji se navedene vrste medikamenata biraju i kombinuju, doza u kojoj se konzumiraju i mera učestalosti ponavljanja njihovog konzumiranja, određuje se isključivo na osnovu mišljenja i preporuke lekara, koji je prethodno precizno sproveo odgovarajuće pouzdane dijagnostičke metode.

Sponzorisano:

loading...
Loading...