Zdravlje

Serotoninski sindrom – simptomi, uzrok i lečenje

Na najjednostavniji i ujedno najjasniji način, serotonin se može definisati kao hormon zadovoljstva.

Naime, ovaj hormon, kroz svoje prisustvo u ljudskom organizmu, prvenstveno utiče na stvaranje i na sposobnost održavanja osećaja zadovoljstva.

Međutim, serotonin ispoljava i druge oblike delovanja unutar ljudskog organizma i to delovanje na regulisanje funkcije sna, delovanje na proces koagulacije krvi, ali i delovanje na brojne druge funkcije, kao što je funkcija koja reguliše osećaj gladi i osećaj sitosti na primer.

Unutar ljudskog organizma, serotonin se proizvodi u procesu sinteze triptofana koji predstavlja jednu od vrsta aminokiselina.

Osim što se prirodno proizvodi unutar ljudskog organizma, serotonin se takođe može i uneti u ljudski organizam i to posredstvom konzumiranja određenih namirnica kao što su čokolada, vino, sir ili određene vrste voća.

Pored navedenih vrsta namirnica, serotonin sadrže i brojne vrste medikamenata, kao što su medikamenti za lečenje depresije, ali i brojni medikamenti koji deluju protiv bolova. Takođe, serotonin je sadržan i u različitim psihoaktivnim supstancama, odnosno u narkoticima kao što su LSD, ekstazi ili kokain.

Samim tim, osobe koje konzumiraju medikamente koji u svom sastavu sadrže serotonin, ali i osobe koje konzumiraju psihoaktivne supstance, u svoj organizam unose izvesne količine serotonina.

Nedostatak serotonina u organizmu, direktno se odražava negativno na sve funkcije na koje ova vrsta hormona ima uticaj.

Naime, osoba koja u svom organizmu nema dovoljno serotonina, vremenom postaje depresivna, suoćava se sa poremećenom funkcijom sna i slično.

Međutim, višak serotonina u ljudskom organizmu, može da izazove mnogo teže oblike negativnih reakcija organizma i mnogo teže oblike posledica nego što je to slučaj sa nedostatkom serotonina.

Višak serotonina u organizmu, stručno se naziva serotoninski sindrom.

U zavisnosti od mere u kojoj je izražen višak serotonina u organizmu, serotoninski sindrom može biti ispoljen kroz blaži ili kroz teži oblik.

O tome na osnovu kojih simptoma možete prepoznati serotoninski sindrom, o tome koji uzroci dovode do nastanka i do razvoja serotoninskog sindroma, ali i o tome na koji način se serotoninski sindrom može lečiti, imaćete prilike da saznate ukoliko tekst koji je pred vama pročitate do samog kraja.

loading...

Serotoninski sindrom – simptomi

Simptomi na osnovu kojih možete prepoznati serotoninski sindrom, značajno se razlikuju u zavisnosti od činjenice da li je reč o blažem ili o težem obliku ove vrste zdravstvenog problema.

Ukoliko je serotoninski sindrom ispoljen kroz blaži oblik, takvo stanje se može prepoznati na osnovu manifestacije sledećih simptoma:

– Prisustvo opšte uznemirenosti čitavog organizma,

– Prisustvo glavobolje,

– Prisustvo rasejanosti,

– Prisustvo zbunjenosti,

– Prisustvo primetne ukočenosti mišića (usled izraženosti ovog simptoma, najčešće dolazi i do nastanka poremećene koordinacije pokreta),

– Prisustvo dijareje,

– Prisustvo osećaja drhtavice u organizmu.

Onda kada je serotoninski sindrom ispoljen kroz teži oblik, takvo stanje se srazmerno toj činjenici može prepoznati kroz manifestaciju značajno komplikovanijih simptoma, za koje je neizostavno napomenuti da mogu biti toliko intenzivni da pacijenta mogu dovesti i do stanja životne ugroženosti.

Reč je o sledećim simptomima:

– Izraženost jake nesvestice,

– Izraženost povišene telesne temperature,

– Izraženost poremećaja srčanog ritma,

– Izraženost napada koji se na osnovu načina na koji se manifestuju i na osnovu intenziteta kroz koji se manifestuju mogu uporediti sa napadima kojima su sklone osobe koje boluju od epilepsije (pacijent pada na pod, trza se, gubi svest i iz usta mu izlazi pena).

Serotoninski sindrom – uzroci

Glavni i osnovni uzrok nastanka i razvoja serotoninskog sindroma, odnosi se na prisustvo povišenih vrednosti serotonina (hormona zadovoljstva) u unutrašnjosti organizma.

Međutim, ono što je prevashodno važno naglasiti, jeste da se povišenost vrednosti serotonina u organizmu ne može razviti sama od sebe, tačnije bez uticaja spoljašnjih faktora.

Drugim rečima, količina serotonina koji nastaje prirodno unutar ljudskog organizma i to u procesu sinteze triptofana (jedne od vrsta aminokiselina), nikada ne može postati toliko velika da dovede do nastanka i do razvoja serotoninskog sindroma.

Čak ni serotonin koji se u organizam unese posredstvom konzumiranja određenih vrsta namirnica koje u svom sastavu sadrže ovu vrstu hormona, ne može da dovede do nastanka i do razvoja serotoninskog sindroma, jer da bi to moglo da se dogodi, osoba bi trebalo odjednom da pojede recimo kilogram čokolade, što je složićete se gotovo nemoguće, odnosno što se nikada ne dešava.

Da bi došlo do nastanka i do razvoja serotoninskog sindroma, potrebno je da osoba u svoj organizam kontinuirano unosi prekomerne količine serotonina i to posredstvom konzumiranja određenih vrsta medikamenata ili posredstvom konzumiranja određenih vrsta psihoaktivnih supstanci, to jest narkotika.

Medikamenti čije redovno, odnosno dugotrajno konzumiranje može da dovede do povećanja vrednosti serotonina u unutrašnjosti organizma, a samim tim i do nastanka i do razvoja serotoninskog sindroma su medikamenti koji pripadaju sledećim grupama medikamenata:

– Medikamenti koji se koriste u cilju lečenja depresije, a koji pripadaju SSRI grupi antidepresiva, odnosno koji pripadaju selektivnim inhibitorima preuzimanja serotonina. Ovoj grupi medikamenata, pripadaju recimo “Zoloft” (ili “Sertrline”), “Citalopram” (ili “Celaxa”), “Paxil” (“Paroksetin” ili “Flivoxamin”) i “Prozac” (“Sarafem” ili “Fluoxetine”).

– Medikamenti koji se takođe koriste u cilju lečenja depresije, ali koji pripadaju SNRI grupi antidepresiva, odnosno koji pripadaju inhibitorima preuzimanja serotonina i noradrenalina. U pomenutu grupu medikamenata, ubrajaju se recimo “Effexor”, “Velafax”, “Cymbalta”, “Venlaflaxin” i “Trazodone”.

– Medikamenti koji se kao prethodno pomenuti medikamenti koriste u cilju lečenja depresije, ali koji pripadaju TCA grupi antidepresiva, odnosno koji pripadaju tricikličnim antidepresivima. Neki od tricikličnih antidepresiva su “Nortiptilin” (ili “Pamelor”), “Amitriptilin” (ili “Amvzol”) i “Imipramin”.

– Medikamenti koji takođe pripadaju grupi antidepresiva, ali koji se ne ubrajaju u prethodno navedene grupe antidepresiva. Jedan od takvih antidepresiva je recimo “Bupropion” koji se često koristi u terapiji odvikavanja od pušenja. Na tržištu, moguće je naći i nekoliko različitih zamena za “Bupropion”, koje imaju identičan oblik delovanja i koje samim tim takođe mogu da dovedu do stvaranja povišenih vrednosti serotonina u organizmu. Takve zamene, mogu se naći pod nazivom “Wellbutrin” i pod nazivom “Zyban”.

– Medikamenti, tačnije samo određene vrste medikamenata koji se koriste protiv bolova. U takve medikamente, ubrajaju se “Flexeril”, “Demerol” i “Ultram”.

– Medikamenti, tačnije samo određene vrste medikamenata koji pripadaju grupi antibiotika. Jedan od takvih antibiotika, jeste antibiotik pod nazivom “Zyvox”.

Osim redovnog, odnosno dugotrajnog konzumiranja prethodno nabrojanih vrsta medikamenata, do nastanka i do razvoja serotoninskog sindroma, takođe može da dovede i sprovođenje litijumske terapije, kao i konzumiranje psihoaktivnih supstanci, odnosno narkotika, kao što su LSD, ekstazi, spid (amfetamin) i kokain.

Serotoninski sindrom – lečenje

Metode lečenja serotoninskog sindroma, razlikuju se u odnosu na činjenicu da li je reč o blažem ili o težem obliku serotoninskog sindroma.

Blaži oblici serotoninskog sindroma, veoma često ne zahtevaju sprovođenje lečenja i sve što je u tom slučaju potrebno i dovoljno preduzeti u cilju izlečenja, jeste prestati sa konzumiranjem medikamenata koji su doveli do stvaranja povišenih vrednosti serotonina u organizmu.

Po prestanku konzumiranja takve vrste medikamenata, simptomi serotoninskog sindroma najčešće nestaju spontano i to u toku 24 sata.

Kada su u pitanju teži oblici serotoninskog sindroma, lečenju je potrebno pristupiti sa značajno više odgovornosti.

U tom slučaju, preporučuje se hitno obraćanje lekaru i podvrgavanje pregledima koji imaju za cilj da dovedu do detaljnog uvida u zdravstveno stanje pacijenta i u meru izraženosti simptoma serotoninskog sindroma.

Tek nakon dobijanja rezultata takvih pregleda, pristupa se lečenju.

Lečenje, najčešće se odnosi na upotrebu medikamenata koji imaju za cilj da opuste mišiće (jedan od takvih medikamenata je recimo “Lorazepam”), na upotrebu medikamenata koji imaju za cilj da regulišu srčani ritam, na uzimanje kiseonika i na intravensku nadoknadu izgubljene tečnosti (ukoliko je došlo do dehidracije organizma).

Lečenje težih oblika serotoninskog sindroma, može trajati od nekoliko dana do nekoliko nedelja u zavisnosti od koncentracije serotonina u organizmu i u zavisnosti od mere izraženosti simptoma.

Sponzorisano:

loading...
Loading...