Zdravlje

Spontani pobačaj – uzroci, razlozi, iskustva i saveti

Ukupno, trudnoća kod žena normalno traje 9 meseci, odnosno oko 40 nedelja ili 280 dana.

Po ginekološkoj definiciji, pobačaj uopšte, predstavlja prekid trudnoće u periodu pre 20. nedelje. Međutim, ukoliko se prekid trudnoće dogodi pre 12. nedelje razvoja ploda, takav pobačaj se naziva ranim, a ako se pobačaj desi posle 12. nedelje trudnoće, a pre navršene 20. nedelje, to je po definiciji kasni pobačaj.

Pobačaj ili prekid trudnoće, prema uzročnim faktorima može da se podeli na – namerni i spontani pobačaj.

Namerni prekid trudnoće (izazvani pobačaj)

Postoji više razloga kada se radi takozvani namerni abortus, ili stručnije rečeno ebortus arteficialis, a to su  – prekid trudnoće zbog nekih medicinskih uzroka (bolesti ili stanja); prekid trudnoće zbog nekih prepoznatih urođenih bolesti ploda; namerni pobačaj zbog nekih bolesti majke ili vađenje ploda, da bi se sačuvao život majke; izazvani pobačaj u terapijske svrhe tj kada je došlo do smrti ploda pre 20. nedelje trudnoće.

Spontani pobačaj

Definicija spontanog pobačaja (abortus spontaneus) podrazumeva, nenamerni ali neželjeni prekid trudnoće, pre navršene 22. nedelje gestacije (trudnoće), kada je težina ploda manja od 500 grama.

Sa druge strane, jako je važno naglasiti činjenicu, da ukoliko se prekid trudnoće desi spontano, u bilo kojoj nedelji nakon ovog gestacijskog perioda, a kada je plod težine veće od 500 grama, takvo stanje se ne naziva spontani pobačaj već prevremeni ili prerani porođaj.

Uzroci spontanog pobačaja

  • Najveći broj slučajeva spontanog pobačaja, čak oko 70%, je rezultat nepravilnosti usađivanja oplođene jajne ćelije u matericu, kao i poremećaja u razvoju pomenutog zametka. Nenormalnosti koje su vezane za oplođenu jajnu ćeliju, vezane su za različite uticaje genetskih faktora (hromozomske abnormalnosti), za uticaje spoljašnjih faktora (zračenje, toksini, lekovi) ili pak, za traume zametka, do kojih može da dođe čak i prilikom odgovarajućih ginekoloških dijagnostičkih i terapijskih procedura.
  • Spontani pobačaj čiji su uzroci poreklom od majke, obuhvataju – abnormalnosti materice; hormonske poremećaje u trudnoći; insuficijentan grlić materice (prelaz između vagine i tela materice); infekcije u trudnoći (naročito u početku trudnoće i prvom trimestru); imunske poremećae (oslabljen imunitet) i psohološke faktore u trudnoći.
  • Kao jedan od posebnih i veoma čestih uzroka spontanog pobačaja, iako prethodno pomenute, mogu se navesti zbog svog velikog značaja,infekcije majke tj trudnice. Činjenica koja je vezana za infekcije u trudnoći, jeste ta da se ne radi praktično samo o infekciji same majke, već se infekcije putem krvi prenose i na plod, pa se na taj način i on sam izlaže riziku obolevanja. Koliko će sama infekcija biti rizična, koliko će trajati i kakve će posledice imati tj da li će uzrokovati spontani prekid trudnoće, zavisi pre svega od uzročnika koji je do infekcije doveo i njegovog invazivnog potencijala.

Faktori rizika za nastajanje spontanog pobačaja

Faktori rizika koji potencijalno mogu dovesti do nastajanja spontanog prekida trudnoće, mogu da se klasifikuju u nekoliko važnih grupa.

Prva grupa su faktori rizika, koji su prisutni kod buduće trudnice i pre same trudnoće, a to su takozvane „prethodne bolesti majke“ – bolesti respiratornog i kardiovaskularnog sistema, povišen arterijski krvni pritisak, šećerna bolest, bolesti jetre i bubrega, bolesti endokrinog sistema (posebno štitne žlezde), psihijatrijski poremećaji i veoma bitna grupa oboljenja kičmenog stuba i koštano-zglobnog sistema male karlice.

loading...

Druga grupa faktora rizika za potencijalni spontani pobačaj, su prethodne hirurške intervencie buduće majke – ginekološke operacije (posebno benignih ili malignih tumora), operacije abdomena, kao i druge manje ili više invazivne intervencije.

Posebna grupa faktora rizika obuhvata – prethodno lečenje steriliteta, psihosocijalne faktore (uslove stanovanja, pothranjenost), kao i zloupotrebu alkohola, cigareta, droga, lekova i psihoaktivnih supstanci. Smatra se da žene koje su pušači tj puše cigarete i u toku trudnoće, imaju dva puta veći rizik da dožive spontani pobačaj.

Vrste spontanog pobačaja

Podela spontanih pobačaja, se može izvršiti na dve velike grupe, koje imaju različito procentualno učešće, a to su biohemijski pobačaj (učestalost je oko 45%) i klinički spontani pobačaj (sa učestalošću od oko 10-15%). Klinički spontani prekidi trudnoće, se dalje mogu podeliti na rane i kasne (pobačaji nastali pre odnosno posle 16. nedelje trudnoće).

Šta je biohemijski spontani pobačaj?

Kod biohemijskog spontanog pobačaja, trudnoća traje veoma kratak vremenski period, i njen jedini dokaz je nivo hormona beta humanog horionskog gonadotropina u krvi trudnice (β-hCG).

Biohemijskim spontanim pobačajem se u ginekološkoj praksi, smatra onaj prekid trudnoće, koja se nikada nije mogla dokazati kliničkim putem tj manuelnim ginekološkim pregledom i/ili ginekološkim ultrazvukom.

Šta je klinički spontani pobačaj?

Klinički spontani pobačaj, znači da je prekid trudnoće nastupio nakon što se ona mogla prethodno dokazati i ginekološkim i ultrazvučnim metodama, kao i biohemijskim parametrima.

Kao što je već prethodno i napomenuto, ukoliko spontani prekid trudnoće, nastupi pre 16. nedelje, takav klinički pobačaj se definiše kao rani; nasuprot tome, ukoliko se spontani prekid trudnoće, desi nakon 16. gestacijske nedelje, to se u praksi naziva kasnim kliničkim spontanim pobačajem.

Ako trudnica ima tri ili više uzastopnih spontanih pobačaja, takvo stanje se naziva habitualni spontani pobačaj ili ponovljeni prekid trudnoće, i u ovakvim stanjima je neophodno uraditi detaljne analize radi utvrđivanja uzroka pobačaja, kao i eventualno razmotriti neku od metoda veštačke oplodnje.

Ostali tipovi spontanih pobačaja

Pobačaj bez kiretaže ili kompletni spontani pobačaj (abortus completus) – čitav sadržaj iz materice je samostalno „ispražnjen“, a materica se vratila na veličinu kao pre trudnoće; krvarenje je bilo kratkotrajno i prestalo je spontano, a materično ušće je zatvoreno.

Nepotpuni pobačaj (abortus incompletus) – grlić materice je pri pregledu ostao otvoren, a krvarenje traje neko vreme; iz materice je „ispao“ deo sukrvičave/sunđeraste „mase“, dok se ostali, zaostali deo mora ukloniti putem kiretaže.

Preteći spontani pobačaj – osnovna odlika ovog tipa spontanog pobačaja, je krvarenje koje je različite jačine; prvo i osnovno pravilo je pravovremena intervencija ginekologa/akušera i ultrazvučni pregled, jer je moguće da plod bude još uvek živ, i da ga je moguće sačuvati.

Započeti spontani pobačaj (abortus incipiens) – je forma spontanog pobačaja u kojoj su krvarenje i bolovi jače izraženi, ali ukoliko se utvrdi, odgovarajućim dijagnostičkim metodama, da je plod i dalje živ, trudnoću je i u ovom slučaju moguće uspešno „održati“ tj plod može biti „spašen“ od gubitka.

Spontani pobačaj koji je „u toku“ – plod i /ili njegovi delovi su već dospeli u cervikalni kanal, tako da postoji realna opasnost od gubitka ploda; krvarenje i bolovi su veoma izraženi i intenzivni, a ukoliko dođe do gubitka ploda, kiretaža (u bukvalnom prevodu „čišćenje“ ostataka tkiva ploda), u ovom slučaju obično nije neophodna.

Klinički simptomi i znaci spontanog pobačaja

Najraniji i najznačajniji simptomi spontanog pobačaja,  na koje svaka trudnica treba da obrati posebnu pažnju su – krvarenje iz vagine koje može da bude različite jačine (i koje predstavlja prvu manifestaciju potencijalnog spontanog pobačaja); bolovi u donjem delu stomaka ili u regiji male karlice; kod kasnog tipa pobačaja može da dođe i do spontanog oticanja plodove vode iz materice.

Neke od važnih činjenica koje treba upamtiti, a koje su vezane za spontani pobačaj su – da nije svako vaginalno krvarenje nužno znak pobačaja, posebno ako se javi na samom početku trudnoće, i ako je uz to povremeno ili oskudno po intenzitetu, ali da svako krvarenje iz vagine treba shvatiti kao ozbiljan znak upozorenja i uraditi detaljne pretrag, u smislu isključivanjaeventualnog  rizika od potencijalnog spontanog pobačaja.

Kako se postavlja dijagnoza spontanog i nenamernog prekida trudnoće?

Dijagnoza spontanog pobačaja, postavlja se od strane specijaliste ginekologije, a na osnovu detaljno uzetih anamnestičkih podataka (sa posebnim osvrtom na prethodne uspešne tj „iznete trudnoće“, i /ili prethodne prekide trudnoće); zatim na osnovu manuelnog i ultrazvučnpg ginekološkog pregleda; i na kraju na osnovu biohemijskih analiza hormonalnog statusa trudnice (sa posebno važnim utvrđivanjem nivoa u krvi, takozvanog „hormona trudnoće“ tj pomenutog β-hCG hormona).

Ukoliko postoje neke dijagnostičke nedoumice, u obzir dolaze, kao diferencijalno dijagnostički problemi – ektopična trudnoća (svaka trudnoća van materice), krvarenja iz cisti ili polipa materice, krvarenja iz mioma ili malignih tumora materice, cerviksa i vagine.

Kako postupati kada u trudnoći postoji neki od simptoma mogućeg spontanog pobačaja?

Ukoliko kod trudnice postoji pomenuti, preteći spontani pobačaj, ako je plod živ, šanse da se trudnoća sačuva i održi do kraja, iznose oko 50%.

Takođe, iako u manjem procentu, ukoliko postoji započeti spontani pobačaj, postoji šansa da se plod sačuva živim.

Sve ostale forme spontanih prekida trudnoće zahtevaju – strogo mirovanje; primenu preparata gestagena ili takozvanu tokolitičku terapiju (koje imaju za cilj da opuste matericu, i da je učine na neki način „neosetljivom“ tj desenzibilisanom).

Kod postojanja sumnje na preteći spontani pobačaj, kako je pomenuto ranije, treba odmah uraditi ultrazvučni pregled trudnice, a zatim ga ponoviti nakon 7 dana – ako se na ultrazvuku, ne vidi nikakav pomak u rastu ploda ili se jasno vidi da plod ne pokazuje znake života, u tom slučaju se trudnoća obavezno mora prekinuti.

Na koji način se može završiti započeti spontani pobačaj, zavisi od niza faktora, a pre svega od – nalaza prilikom ginekološkog pregleda, simptoma pretećeg pobačaja i starosti same trudnoće.

Završetak zapošetog spontanog pobačaja podrazumeva ili upotrebu lekova, ili hiruršku intervenciju koja se sastoji u širenju otvora (grlića) materice i uklanjanju ploda i placente (posteljice).

Ispitivanje uzroka pojave spontanih pobačaja

Veoma je važno, a naročito kod svih onih  žena koje su starije od 35. godine života, uraditi detaljna ispitivanja ukoliko dođe do pojave spontanog abortusa već nakon prve željene trudnoće. Kod osoba koje su mlađe, ispitivanje uzroka spontanog pobačaja se preporučuje nakon najmanje dva uzastopna spontana prekida trudnoće.

Od brojnih dijagnostičkih metoda, koje se koriste da rasvetle uzroke nastalih spontanih pobačaja, koriste se – ispitivanje hormonskog statusa u krvi; ispitivanje uzorka brisa grlića materice; ispitivanje prisustva takozvanih antifosfolipidnih antitela u krvi; ispitivanje stanja koagulacije krvi; klasičan ginekološki pregled i pregled ultrazvukom (transabdominalnim i transvaginalnim).

Zavisno od uzroka, a sa ciljem sprečavanja ponavljanja spontanih abortusa, sprovode se:

  • Genetska savetovališta kod osoba kod kojih su otkrivena neka genetska opterećenja tj anomalije hromozoma (Down-ov sindrom, Turner-ov sindrom)
  • Ukoliko postoji pozitivan nalaz uzorka brisa grlića materice na neku infekciju, ona se leči odgovarajućim antibioticima ili nekim drugim lekovima, zavisno od uzročnika infekcije (pri čemu se obavezni leče oba partnera)
  • Ako žene imaju neku urođenu anomaliju ili ožiljno izmenjenu matericu, benigne ili maligne tumore materice – rade se hirurške intervencije, sa ciljem da se materica sačuva, ida sesvakoj ženi pokuša i pomogne, da se ostvari u ulozi majke
  • Ako je titar antifosfolipidnih antitela u krvi povećan (a to su lupus antikoagulantna At, antinukleusna At i antikardiolipinska At), daju se preparati kortikosteroida, acetilsalicilne kiseline, heparina i humanih imunoglobulina – obično intravenskim putem

Sponzorisano:

loading...
Loading...