Zdravlje

Steznik za rame – upotreba, koji odabrati, cena

Anatomija zgloba ramena

Rameni zglob (articulatio humeri), predstavlja najpokretljiviji zglob u čovečijem telu, i izgrađen je od spoja glave humerusa (ramenjače) i zglobne površine lopatice (scapula) koja se naziva i „čašična jama“, a u koju glava humerusa anatomski „uleže“. Rameni zglob spada u grupu sinovijalnih zglobova, a koji je građen po tipu loptastog ili kuglastog zgloba.

Pokreti koji se mogu odvijati u ramenom zglobu, su pokreti u sve tri ravni u prostoru (horizontalna, sagitalna i frontalna ravan), i obuhvataju – pokrete savijanja tj pregibanja (flexia); pokrete opružanja (extensia); pokrete odmicanja ruke od trupa (abductia); pokrete primicanja ruke prema odnosno ka trupu (adductia); pokrete spoljašnje rotacije; pokrete unutrašnje rotacije; i kružni pokret od potpunih 360° (circumductia).

Veoma je bitno da su u sklopu kostiju ramenog pojasa, sa funkcijom zgloba ramena tesno povezane dve kosti:

– ključna kost (clavicula) i njene zglobne veze sa grudnom kosti i prvim rebrom (a koje grade takozvani sterno-klavikularni zglob), kao i njene veze sa lopaticom (koja je sa ključnom kosti spojena u zglobnu površinu preko svog spoljašnjeg dela, i gradi akromio-klavikularni zglob);

– lopatica (scapula) – koja pored toga što učestvuje u izgradnji ramenog zgloba, ima i tesne veze sa pomenutom ključnom kosti (a sa kojom je, kako je već prethodno i napomenuto, spojena putem akromio-klavikularnog zgloba), kao i sa rebrima i sa skeletom kičmenog stuba sa kojima je povezana mišićima

Mišići koji učestvuju u pokretima ramenog zgloba

Pokrete u zglobu ramena vrši nekoliko grupa mišića, a koje je bitno pobrojati zbog potencijalnih i čestih povreda i njihovog istezanja, pa samim time i disfunkcije čitavog ramenog zgloba odnosno „ispadanja“ iz funkcije onog/onih pokreta u zglobu, a koji odgovarajući mišić ili pak više njih obavlja.

Fleksija odnosno antefleksija (koja kako je već opisano, predstavlja pokret pregibanja/savijanja), a koja se odvija u horizontalnoj tj poprečnoj prostornoj ravni , u ramenom zglobu vrši se sadejstvom nekoliko mišića – velikog pektoralnog mišića (m. pectoralis major); deltoidnog mišića (m. deltoideus); mišića bicepsa (m. biceps brachii); korakobrahijalnog mišića (m. coracobrachialis) i dejstvom mišića supraspinatusa (m. supraspinatus).

Ekstenzija odnosno retrofleksija (pokret opružanja), a koja je pokret koji se takođe vrši u poprečnoj tj horizontalnoj ravni u prostoru, se u ramenom zglobu odvija delovanjem – mišića deltoideusa; mišića tricepsa (m. triceps brachii); velikog oblog mišića ramena (m. teres major) i širokog leđnog mišića (m. latissimus dorsi).

Abdukcija odnosno pokret odmicanja ruke od trupa, predstavlja pokret koji se odvija u sagitalnoj ravni u prostoru, a koji je do nivoa od 180° (tj do „horizontale“) omogućen delovanjem tri mišića, a to su – deltoidni mišić; nadgrebeni mišić (m. supraspinatus) i dugom glavom (caput longum) mišića bicepsa. Podizanje ruke iznad nivoa pomenute „horizontale“, obavlja se zahvaljujući sinhronizaciji pokreta kičmenog stuba, sternoklavikularnog i akromioklavikularnog zgloba i pokreta lopatice koja se „rotira“ (pod dejstvom mišića trapeziusa i prednjeg zupčastog mišića).

Addukcija (pokret primicanja ruke ka telu), a koji se odvija takođe u sagitalnoj prostornoj ravni, u ramenom zglobu se vrši delovanjem velikog broja mišića, i to – velikog grudnog mišića (m. pectoralis major); velikog oblog mišića ramena (m. teres major); širokog leđnog mišića; kljunasto-rameničnog mišića (m. coracobrachialis); podlopatičnog mišića (m. subscapularis); i dejstvom mišića bicepsa i tricepsa brahijalisa.

Spoljašnja rotacija u ramenom zglobu, a koja je pokret koji se odvija u frontalnoj tj vertikalnoj ravni u prostoru, rezultat je sadejstva funkcionisanja tri mišića – deltoideusa, malog oblog mišića ramena (m. teres minor) i podgrebenog mišića (m. infraspinatus).

Unutrašnja rotacija, predstavlja pokret ramenog zgloba koji se takođe vrši u frontalnoj tj vertikalnoj prostornoj ravni, a kako je ovaj pokret kompleksniji i snažniji u odnosu na spoljnu rotaciju, to u njemu uzima učešća veća grupa mišića, i to – deltoidni mišić; veliki obli mišić ramena (m. teres major); veliki grudni mišić (m. pectoralis major) i široki leđni mišić (m. latissimus dorsi).

Pokret cirkumdukcije tj kružni pokret u zglobu ramena, a koji se u prostoru obavlja u vertikalnoj tj u frontalnoj ravni, predstavlja veoma složen pokret i ostvaruje se sadejstvom svih ostalih prethodno pobrojanih pokreta, a koji su deo složene funkcije ramenog zgloba.

Povrede u ramenom zglobu

loading...

U kliničkoj praksi, povrede struktura koje pripadaju ramenom pojasu su česte kako kod „običnih“ ljudi, tako posebno kod profesionalnih sportista i bez obzira na uzrok i vrstu, po svom toku tj vremenu trajanja, mogu da budu povrede ramena akutnog ili hroničnog tipa.

Povrede različitih mišića ili grupa mišića i/ili njihovih tetiva u ramenom zglobu – pre svega se sreću kod profesionalnih sportista, a koji se bave bilo takozvanim „aktivnim“ sportovima (tenisko rame, plivačko rame, gimnastičarsko rame), bilo „pasivnim“ sportovima (u kojima učestvuje samo zglob ramena, dok je ostali deo tela manje ili više statičan – bacanje diska, bacanje koplja).

Osnovna klinička karakteristika ove vrste povreda jeste veoma izražen bol, a koji nastaje bilo zbog istezanja mišića i/ili tetive ili pak njihovog „naprsnuća“, i koji se najpre javlja u toku fizičke aktivnosti ili napora, a zatim se u kasnijem toku pojačava u intenzitetu i nastaje i u stanju mirovanja odnosno odmora.

U terapiji ovih povreda se koriste pre svega, odmor tj izbegavanje napora, profesionalna masaža i odgovarajuće metode fizikalne terapije; ortopedska pomagala (ortoze) u vidu steznika za rame, a o kojima će naknadno biti više reči; primena analgetika, nesteroidnih antireumatika ili pak sistemska ili lokalna (injekcija kortikopreparata u bolno rame) primena kortikosteroidne terapije.

Luksacije odnosno iščašenja u ramenom zglobu – po toku mogu da budu akutna ili hronična, a po tipu zahvaćenog zgloba mogu da se podele na: luksacije ili pak subluksacije (blaža forma povrede) samog zgloba ramena (glenohumeralnog zgloba); luksacije sternoklavikularnog zgloba (zgloba klavikule i sternuma); i luksacije akromioklavikularnog zgloba (zgloba klavikule sa lopaticom).

Bez „dubljeg“ zalaženja u detalje ovih povreda, njihova osnovna etiologija su bilo sportske povrede (sportovi kakvi su džudo, karate, povrede loptom), bilo povrede u tuči ili saobraćajnim nezgodama ili pak zadesna traumatska iščašenja prilikom padova na rame, na ispružene ruke ili na šake.

U kliničkoj slici iščašenja u ramenom zglobu, je najdominantniji simptom jak bol, a koji može nastati zbog „ispadanja“ struktura koje grade pomenute zglobove i posledične povrede, nagnječenja ili pak „kidanja“ okolnih tetiva, ligamenata, nerava, krvnih sudova ili mišićnih vlakana. Pored izraženog bola, kao ostale manifestacije kod iščašenja zgloba ramena,  mogu se često javiti krvni podlivi, otok (edem) i ograničena pokretljivost sa poremećajem funkcije pomenutih zglobova.

Terapijski pristup kod iščašenja nekog od pomenuta tri zgloba u ramenom pojasu, u prvom redu podrazumeva profesionalno „nameštanje“ i fiksiranje luksiranog zgloba steznikom za rame, a kako bi se strukture koje su eventualno povređene što pre vratile u normalnu funkciju. U nekim slučajevima, a u zavisnosti od stepena povrede i/ili pravca iščašenja, potrebna je i operacija ramena koja značajno produžava oporavak, a ukoliko se radi o profesionalnom sportisti može da znači i kraj njegove sportske karijere. Konzervativna terapija podrazumeva primenu analgetika, nesteroidnih antireumatika, lokalnih ili sistemskih kortikosteroida (koji smanjuju otok i preveniraju nastanak zapaljenja), dok opšte mere obuhvataju strogo mirovanje i eventualnu primenu hladnih obloga da se umanji otok i intenzitet bola.

Prelomi kostiju u sastavu ramenog zgloba – dosta su retki, jer je ovaj zglob „zaštićen“ sinovijalnom opnom i velikim i snažnim grupama mišića, njihovim tetivama i jakim ligamentima.

Kost u sklopu ramenog pojasa, a koja se najčešće lomi je ključna kost ili klavikula, i njen prelom je u prvom redu uzrokovan direktnim padom na rame; prelomi klavikule mogu da budu u njenoj spoljnoj, srednjoj (u više od 80% slučajeva) ili pak unutrašnjoj trećini kosti.

Kliničke manifestacije preloma klavikule podrazumevaju – postojanje izrazitog bola, a koji je najjači u predelu preloma; posebno kod mršavih osoba se prelom može i videti ispod kože; sa druge strane, ako se pak radi o otvorenom prelomu, on je uvek veoma jasno vidljiv (sa delovima kosti koji „štrče“ tj prominiraju na površinu); rame na strani slomljene klavikule je spušteno, a ruka „visi“ uz telo; predeo iznad preloma je praćen otokom i postojanjem krvnog podliva; kao teške komplikacije preloma klavikule, mogu nastati povrede susednih nerava, povrede potključne arterije (njen rascep ili pak pritisak na arteriju delom polomljene kosti) i povrede tkiva pluća (kada mogu nastati pneumotoraks i/ili hematotoraks).

Lečenje preloma klavikule je po pravilu neoperativno, a podrazumeva fiksiranje ramena posebnim steznikom (steznik koji je napravljen specijalno za prelome klavikule) ili pak zavojem (koji se „formira“ u obliku broja osam). Neoperativni tretman preloma klavikule traje u proseku oko 6 nedelja, a koliko je koštanim fragmentima obično potrebno da „srastu“. Operativni pristup kod preloma ključne kosti, indikovan je kod postojanja složenih preloma, ili ako su pak ugrožene pomenute nervne ili vaskulne strukture i plućno tkivo, kada postoji i rizik od smrti pacijenta, ukoliko se pravovremeno ne reaguje.

Vrste steznika za rame i njihova namena

Postoji više različitih vrsta steznika za rame – od onih koji spadaju u domen dodatne sportske ili fitnes opreme (i koji se koriste za prevenciju povreda kod sportova kakvi su pre svega dizanje tegova, tenis bodibilding, bacanje diska, bacanje koplja, bacanje kugle, fitnes), pa do onih koji spadaju u domen ortopedskih pomagala ili ortoza (i koji se koriste kada je do povrede već došlo, a kao jedan od pomoćnih i/ili pak kao jedini metod terapije).

Steznik za oba ramena – od vune i sa efektom zagrevanja

Ovaj steznik je indikovan za ublažavanje bola i ukočenosti, kao i za poboljšanje cirkulacije u ramenom pojasu.

Zahvaljujući svom efektu zagrevanja, koristan je kako u prevenciji nastanka povreda (jer je tkivo zagrejano i pripremljeno za napor), tako i za lečenje već nastalih patoloških stanja u ramenom pojasu, različitog uzroka.

Steznik za rame od neoprena sa toplotnim efektom

Indikacije za upotrebu ovog steznika za rame su – akutni/hronični bolovi u zglobu ramena; zapaljenja ili istegnuća tetiva i mišića ramenog pojasa; zapaljenja ovojnice ramenog zgloba (sinovitis/burzitis).

Steznik je napravljen od neoprena, a koji ima efekat zadržavanja toplote ali i zagrevanja područja ramenog zgloba, kao i pridruženi efekat poboljšanja cirkulacije čime znatno ublažava pomenute tegobe.

Steznik za rame od neoprena sa efektom hlađenja – sa ugrađenom kesom za led

Pomenuti steznik za rame, odlikuje se postojanjem podesivog pojasa sa „čičak trakom“ i ugrađenom kesom za led; može da se koristi po potrebi za levo ili desno rame; ima efekat hlađenja, a koji se kombinuje sa efektom zagrevanja koji obezbeđuje neoprenski materijal od koga je steznik napravljen.

Steznik sa kesom za led i posledičnim efektom hlađenja, idealan je za – ublažavanje bola kod povreda struktura ramenog zgloba; smanjivanje ili uklanjanje otoka; ublažavanje krvnih podliva i za postizanje lokalnog anestetičkog efekta.

Steznik za rame od neoprena sa ugrađenim magnetima

Steznik je napravljen od veoma kvalitetne i otporne neopren-gume; poseduje ugrađene magnete i podesivu čičak traku; steznik fiksira rameni zglob, i tako sprečava patološke pokrete u zglobu, a što je od naročitog značaja kod postojanja neke povrede ili patološkog stanja.

Steznik sa magnetima (sa jačinom magnetnog polja od 21 x 1000 Gausa) je pogodan za preventivnu ili pak za pomoćnu terapijsku upotrebu, jer magneti stimulišu cirkulaciju i povećavaju snabdevenost kiseonikom u tkivima ramenog zgloba, čime se ubrzava regeneracija eventualno oštećenog tkiva ili se sprečava nastanak povreda prilikom napora ili bavljenja sportom.

Osnovni i unapređeni steznici za rame od neoprena – proizvođač McDavid

Osnovni steznik za rame (primary level) – prema spesifikaciji proizvođača, ima podesivu „čičak traku“, koja omogućava da se pritisak vrši direktno na bolo mesto na ramenu; steznik pomaže kod uklanjanja bola u slučaju povreda ramena, a koje su nastale kao posledica preteranog istezanja neke od njegovih struktura.

Unapređeni steznik za rame (advanced) – poseduje takođe podesivu „čičak traku“; izrađen je od kvalitetnog neoprena koji zadržava toplotu i poboljšava cirkulaciju krvi; može da se nosi na levom ili desnom ramenu prema potrebi; ima ugrađen „džep“ u kome se može držati dodatni izvor toplote, ili pak kesa sa ledom.

Upotreba ovakvog „pojačanog“ steznika za rame, indikovana je kod – istegnuća tetiva, mišića i/ili ligamenata; zapaljenja struktura u ramenom zglobu (tendinitis, burzitis, sinovitis); bolova koji su uzrokovani „ukleštenjem“ nerava ili nervnih korenova u vratnom i grudnom delu kičmenog stuba; za fiksiranje ramenog zgloba u slučaju iščašenja (luksacije); ili pak za ograničavanje pokreta u zglobu ramena kod postoperativnog oporavka.

Steznik (ortoza) za rameni pojas kod preloma ključne kosti

Steznik koji je indikovan kod dislokacije ili preloma klavikule, ima poseban oblik tj ukršten je na leđima i pruža adekvatnu potporu kod patoloških stanja ključne kosti i omogućava brži oporavak. Ovaj steznik se klasifikuje kao ortoza odnosno spada u grupu ortopedskih pomagala.

Zahteva stručno nameštanje (najbolje od strane specijaliste ortopedske hirurgije), a njegova upotreba je kontraindikovana kod postojanja suženih disajnih puteva, ili pak kada se proceni da postoji rizik da nastane kompresija važnih susednih nervnih i/ili vaskulnih elemenata.

Postoperativni steznik za rame – ortoza za postoperativnu imobilizaciju ramena

Postoji nekoliko tipova ortopedskih pomagala, a koja se koriste u svrhu postoperativne imobilizacije ramena; njihova podela je izvršena prema stepenu ograničenja abdukcije na one ortoze/seznike koji ograničavaju abdukciju na 15°/30° ili pak 45°.

Upotreba ovih ortopedskih pomagala, kako i samo ime govori je indikovana za imobilizaciju ramenog pojasa, njegovo fiksiranje i ograničavanje pokreta (pre svega pomenute abdukcije), kod – povreda mekih tkiva ramenog pojasa („kidanja“ mišićnih vlakana ili tetiva);  kod iščašenja (luksacije) ramenog zgloba; kod operacije ramena; kod povreda (većih trauma) zgloba ramena.

Cene steznika za rame i gde kupiti?

U zavisnosti od vrste i namene, kao i od kvaliteta i garancija koje daje proizvođač, kreću se od 2500 – 15000 dinara.

Ukoliko se radi o ortopedskim pomagalima, neka od njih se mogu dobiti i besplatno, odnosno na račun fonda za obavezno zdravstveno osiguranje putem lekarskog recepta.

Sponzorisano:

loading...
Loading...