Zdravlje

Bakterija proteus mirabilis – simptomi, uzrok i lečenje

Gram-negativna bakterija Proteus mirabilis, pripada familiji Enterobakterija (u kojoj se nalaze i E. coli, Šigela, Salmonela, Klebsiela, Enterobakter), i spada u jednog od članova normalne crevne mikroflore.

U sastavu Proteus spp odnosno rodu Proteusa, pored bakterije Proteus mirabilis pripada i vrsta nazvana Proteus vulgaris (koji znatno ređe uzrokuje oboljenja kod ljudi).

Proteus mirabilis je kako je već navedeno, bakterija koja fiziološki tj normalno živi u crevnom traktu kod ljudi (gde vodi jedan oblik parazitarnog načina života, i spada u takozvane oportune bakterije).

Bakterija ima štapićast oblik, pokretna je (zahvaljujući flagelama), i vrlo lako se prenosi bilo autoinokulacijom, bilo direktnim kontaktom sa zaraženom/obolelom osobom, ili pak fekalnom kontaminacijom hrane, vode za piće ili zaražavanjem samog zemljišta (jer se bakterija normalno može naći i u spoljnoj sredini, i veoma je otporna na razne spoljne uslove).

Kao i većina Enterobakterija, a čijoj porodici i pripada, bakterija Proteus mirabilis sposobna je da živi i da se razmnožava, kako u aerobnim tako i u anaerobnim uslovima (odnosno u uslovima sa ili pak bez prisustva kiseonika).

Kako Proteus nema kapsulu (omotač bakterija) veoma lako se može kultivisati (uzgajati) na raznim hranljivim podlogama, a što je pre svega značajno kada se radi antibiogram da bi se odredila adekvatna antibiotska terapija, i ono što je za Proteus svojevrsno jeste da kultura ovih bakterija ima veoma karakterističan i kiselkast miris ili „miris truljenja“.

Oboljenja koja izaziva bakterija Proteus mirabilis

Kako je već više puta i napomenuto, Proteus mirabilis je i deo normalne flore domaćina (odnosno nalazi se u fiziološkom sastavu bakterijske flore digestivne cevi, i u manjoj meri takođe i u donjim delovima urinarnog trakta), ali u isto vreme ova bakterija pripada i grupi oportunističkih mikroorganizama, a koji su sposobni da izazovu oboljenje u slučaju značajnog pada odbrambenih sposobnosti organizma (tj kada padne imunitet domaćina).

Oboljenja koje Proteus mirabilis najčešće izaziva su:

– urinarne infekcije (kod dece i odraslih) – daleko najčešća oboljenja izazvana pomenutom bakterijom;

– bakterijski meningitis;

– bolničke (intrahospitalne) infekcije, a koje po definiciji predstavljaju infekcije koje su nastale prilikom boravka pacijenta u bolnici, a koje prilikom njegovog prijema na hospitalno lečenje nisu bile prisutne; u ovakve infekcije se ubrajaju – infekcije operativnih rana; septikemije (prisustvo bakterija u krvi i njihovo širenje putem krvne struje); zapaljenja pluća (pneumonije); teške i česte apscese pluća (gnojne kolekcije); infekcije mekih tkiva; intrahospitalne urinarne infekcije (koje nastaju usled plasiranja u urinarni trakt, kontaminiranog urinarnog katetera);

– proteus se, kao oportunistička infekcija, vrlo često nalazi u sklopu raznih seksualno prenosivih bolesti (gonoreja, sifilis, genitalni herpes), kada samo dodatno pogoršava stanje i produžava lečenje i/ili zahteva specifičniju terapiju (nakon što se antibiogramom utvrdi i njegovo prisustvo);

– jedno od najbenignijih oboljenja koje ova bakterija izaziva jeste akutni rinitis (akutno nastalo zapaljenje nosne sluznice) kada (najčešće kod dece), Proteus mirabilis autoinokulacijom tj putem prljavih ruku dospe u nos (gde izaziva zapaljenje tj hiperemiju i otok nosne sluznice i posledično zapušenje nosa sa otežanim disanjem)

loading...

U nastavku teksta biće detaljnije opisane urinarne infekcije izazvane ovom bakterijom, kako kod dece tako i kod odraslih; detaljnija obrada ostalih pobrojanih oboljenja prevazilazi informativni karakter kao i stručnost ovog teksta.

Urinarne infekcije izazvane bakterijom Proteus mirabilis kod dece

Infekcije urinarnog trakta kod dece kao i kod odraslih, predstavljaju dosta česta oboljenja, a čiji su najčešći uzročnici Gram-negativne bakterije, poreklom iz crevnog trakta (i dalje se na prvom mestu nalazi Ešerihija coli, a odmah za njom sledi bakterija Proteus mirabilis).

Ono što je za dečiji uzrast karakteristično, jeste da se urinarne infekcije mogu javiti kao posledica nastanka nekih kongenitalnih anomalija ili poremećaja u razvoju urinarnog trakta; da se dva puta češće javljaju kod devojčica nego kod dečaka, a zbog anatomske blizine analnog otvora i otvora uretre i vagine (lakša je i kontaminacija pomenutim bakterijama koje se nalaze perianalno); kod dece u urinu postoji nalaz značajnog broja bakterija, a urinarne infekcije su najčešće u toku prve dve godine života.

Put ili način ulaska bakterija u urinarni trakt odnosno takozvana „invazija“ urotrakta bakterijskim mikroorganizmima, nastaje najčešće ascedentnim putem tj širenjem Gram-negativnih bakterija iz crevnog trakta, a nakon kontaminacije početnih delova mokraćnih puteva, ushodno preko uretre na gornji deo urinarnog trakta sve do bubrežnih karlica i bubrežnog parenhima.

Drugi način nastanka urinarne infekcije je širenje bakterijskih uzročnika putem krvi (kada postoji bakterijemija), ali je ovaj put nastanka infekcije „rezervisan“ najčešće za Gram-pozitivne bakterijske uzročnike (kakvi su Stafilokokus aureus ili Streptokok).

Među činioce koji pogoduju razvoju urinarne infekcije kod dece, ubrajaju se:

– pomenute urođene anomalije koje su prisutne već na rođenju (kongenitalni poremećaji) ili pak stečeni deformiteti urinarnog trakta, a koji nastaju u toku rasta i razvoja deteta;

– činioci od strane samog „domaćina“, a koji olakšavaju nastanak infekcije, i u koje kod dece pre svega spadaju – veziko-ureteralni refluks; stenoze i opstrukcije mokraćnih puteva (bilo spoljnim faktorima koji vrše pritisak, bilo iznutra kamenom ili peskom); policistična bolest bubrega; postojanje anomalija bubrežne karlice; ožiljci u bubrežnom parenhimu; metaboličke bolesti (kakav je diabetes melitus), bolesti respiratornog i digestivnog trakta; hipo/avitaminoze; poremećaji vodeno-elektrolitne ravnoteže (hipokalemija) i oslabljen imunski sistem;

– velika virulentnost (odnosno infektivni potencijal) uzročnika infekcije – a koja im pomaže da se lakše „prikače“ tj adheriraju za zidove mokraćnih puteva (pomoću već pomenutih fimbrija, koje olakšavaju i pokretljivost E. coli i Proteus mirabilisa, i njihovu invaziju urinarnog trakta);

– poremećaj lokalnih i opštih odbrambenih mehanizama organizma – od lokalnih mehanizama odbrane, od značaja je pre svega, normalno pražnjenje mokraćne bešike i ostajanje jednog veoma tankog sloja urina na zidovima bešike i uretre (a koji sadrži antitela i fagocitne ćelije koje imaju sposobnost da spreče prodor i adherenciju bakterija u urinarni trakt, ascedentnim putem);

Ukoliko pak dođe do poremećeja pražnjenja mokraćne bešike, uvek ća da zaostaje izvesna manja ili veća količina urina, a u kojoj se veoma lako i brzo umnožava velika količina bakterijskih uzročnika urinarne infekcije;
poremećaj opštih mehanizama odbrane, podrazumeva pad opšte otpornosti organizma, odnosno pad imuniteta (kod različitih bolesti i patoloških stanja), a što u velikoj meri i olakšava prodor oportunističkih bakterija u urinarne puteve i sam nastanak infekcije

Klinička slika urinarne infekcije u dečijem uzrastu

Specifičnost dečijeg uzrasta, ispoljava svoj uticaj i kod manifestovanja simptoma i znakova infekcije urinarnog trakta, pa tako oni zavise od nekoliko faktora kakvi su pre svega – pol deteta; uzrast deteta (odnosno dani, meseci ili godine života); prisustvo/odsustvo urođenih ili stečenih anomalija anatomije urotrakta; mesto tj lokalizacija infekcije; postojanje i učestalost prethodnih tj ranijih urinarnih infekcija i vremnski period koji je protekao od prisustva/izlečenja poslednje u nizu infekcija urinarnog trakta.

– klinička slika urinarne infekcije u periodu novorođenčeta – je pre svega atipična i veoma teška za dijagnostiku; neki od takozvanih klasičnih kliničkih simptoma (razdražljivost, plakanje, slabljenje apetita, odbijanje uzimanja hrane, gubitak u telesnoj težini i slabije napredovanje neonatusa), po pravilu su uvek prisutni;
pored navedenih kliničkih manifestacija, urinarna infekcija kod novorođenčeta, može često da se ispolji i pojavom ikterusa (žutice) i pojavom nekih simptoma od strane CNS-a (kakvi su konvulzije, hipotonija i iritabilnost);

– klinička slika urinarne infekcije u uzrasnom dobu odojčeta – obično je praćena naglom pojavom visoke telesne temperature i pojavom bolova u stomaku, mučninom, povraćanjem i bledom bojom kože i vidljivih sluznica;
za infekciju Proteus mirabilisom je karakterističan i veoma neprijatan miris pelena kod dece posle mokrenja;
pored navedenih manifestacija mogu da nastanu i usporen rast i razvoj, gubitak apetita i telesne mase, apatija, gastrointestinalne tegobe i već pomenuti znaci od strane CNS-a (kod odojčeta koje ima urinarnu infekciju, mogu da budu prisutni pozitivni meningealni znaci, što veoma može da zbuni lekara koji postavlja dijagnozu);

– klinička slika urinarne infekcije kod starije dece – kako deca rastu (posle navršene 3. godine pa na dalje), među glavnim manifestacijama urinarne infekcije nalaze se stomačne tegobe i nastanak enureze (nevoljnog mokrenja);
kako deca dalje rastu, dolazi do pojave bolova u predelu lumbalnog regiona, ali i do učestalog mokrenja, lažnih poziva na mokrenje, bolova prilikom mokrenja kao i osećaja nepotpunog pražnjenja mokraćne bešike;
veoma česta pojava kod starije dece sa urinarnom infekcijom, je nastanak mikroskopske ili makroskopske hematurije (pojave krvi u urinu);

Urinarna infekcija izazvana bakterijom Proteus mirabilis kod odraslih

Kao i kod dece, urinarne infekcije kod odraslih osoba su odmah na drugom mestu po učestalosti, i najčešći su razlog obraćanja izabranom lekaru, a posle infekcija respiratornog sistema.

Infekcije urotrakta se i u odraslom dobu, dosta češće javljaju kod osoba ženskog pola, a kao posledica već opisanih anatomskih odnosa genitalnog – urinarnog – i perianalnog regiona.

Uzročnici infekcije su isti kao i u dečijem uzrastu – dakle, na prvom mestu je E. coli, na drugom mestu je Proteus mirabilis; takođe, faktori koji predisponiraju nastanak infekcije su u velikoj meri slični kao kod dece, sa tom razlikom da su kod odraslih daleko češće prisutni kamenci i/ili pesak u mokraćnim putevima ili samim bubrezima.

Za razliku od dečijeg uzrasta, Proteus mirabilis (ali i E. coli, Hlamidija i Klebsiela), predstavljaju uzročnike koji se pored ascedentnog puta prenošenja (a nakon „kontaminacije“ otvora vagine i uretre iz perianalne regije), veoma često mogu preneti polnim putem ili pak komplikovati tok već postojećih polnih oboljenja.

Ukoliko bakterijskom infekcijom Proteusom kod muškaraca i/ili žena, bude „pogođena“ samo uretra – takvo oboljenje naziva se uretritis; daljim ascedentnim širenjem infekcije i zapaljenja nastaje infekcija mokraćne bešike (cistitis); ukoliko se infektivni proces proširi „naviše“ tj preko uretera i bubrežne karlice na same bubrege nastaje najteža forma oboljenja, a koja se stručno naziva pijelonefritis (i može da bude akutnog ili hroničnog toka).

Klinička slika infekcije urinarnog trakta kod odraslih

U zavisnosti od toga, koji je deo urotrakta zahvaćen infekcijom bakterijom Proteus mirabilis, i posledičnim nastankom zapaljenja, i kliničke manifestacije mogu biti različite:

– kada postoji pijelonefritis (naročito akutnog toka), klinička slika može biti veoma teška, praćena dizuričnim smetnjama, povišenom telesnom temperaturom i postojanjem izraženih simptoma infekcije (opšti simptomi – malaksalost, umor, glavobolja, mijalgije);

– ukoliko se radi o osobama muškog pola, pored urinarnih smetnji, veoma često se javljaju i seksualne disfunkcije po tipu smanjenja libida i nastanka impotencije;

– tipični simptomi urinarne infekcije koja nije komplikovana, podrazumevaju promenu izgleda, mirisa i boje urina (koji postaje zamućen, neprijatnog mirisa); poremećaj ritma mokrenja (učestalo mokrenje, urgencija i pražnjenje malih količina urina, „lažne pozive“ na mokrenje) i dizururične smetnje (kakve su bolovi i pečenje pri mokrenju)

Dijagnoza infekcija koje su izazvane bakterijom Proteus mirabilis

Bez obzira o kome se od gore pomenutih oboljenja radi, dijagnoza neke od navedenih infekcija koja je uzrokovana bakterijom Proteus mirabilis, postavlja se na osnovu seroloških testova, odnosno ranije pomenutim zasejavanjem uzorka (bris nosa, likvor, urin, bris rane, krv, sputum tj ispljuvak) na odgovarajuću hranljivu podlogu (agar, hranljivi bujon), i dobijanjem kulture bakterija koja se potom dalje analizira (mikroskopski, biohemijski, na antigenska svojstva).

Lečenje infekcija koje su izazvane bakterijom Proteus mirabilis

Proteus mirabilis predstavlja sa aspekta terapije, jednu od najkomplikovanijih i najrezistentnijih bakterija na delovanje lekova iz grupe antibiotika.

Naime, bakterija koja je u početku osetljiva na razne antibiotike – aminoglikozide, ampicilin, cefalosporine, ima svojstvo da dosta lako razvije otpornije sojeve odnosno da ispolji rezistenciju, posebno ako se pomenuti lekovi ne koriste onako kako je to propisano (u smislu dužine terapijske primene i doziranja).

Nakon što se obavezno uradi antibiogram, najčešća oboljenja koja Proteus mirabilis izaziva (a to su urinarne infekcije i bakterijemija ili septikemija), leče se obično primenom fluorohinolona, ampicilina ili odgovarajućeg leka iz grupe cefalosporina (cefalotin – cefalosporin takozvane prve generacije).

Odgovarajući antibiotik se po pravilu primenjuje u trajanju od 7-14 dana, a već kako prema vrsti oboljenja, tako i shodno težini kliničkih manifestacija.

Sponzorisano:

loading...
Loading...