Zdravlje

Koronarografija – postupak, iskustva, rezultati i cena

Koronarografija predstavlja dijagnostičku metodu, koja se sprovodi prvenstveno u cilju preciznog i maksimalno pouzdanog utvrđivanja stanja koronarnih arterija (ili srčanih arterija kako se ove arterije takođe nazivaju), čija je uloga da srčani mišić snabdevaju krvlju, a ujedno i kiseonikom koji je uključen u sastav krvi.

S obzirom da se u toku sprovođenja koronarografije obezbeđuje pristup do samog srčanog mišića i s obzirom da se u toku sprovođenja ove dijagnostičke metode ostvaruje uvid ne samo u stanje koronarnih arterija, već i u stanje srčanog mišića, koronarografija se u praksi veoma često naziva i koronarografija srca.

Dakle, ono što je potrebno da znate i da zapamtite, jeste da koronarografija i koronarografija srca zapravo predstavljaju jedan isti oblik dijagnostičke metode.

Pritom, koronarografija ili koronarografija srca, takođe se često naziva i koronarna angiografija, kao i koronarna arteriografija.

Kada je potrebno sprovesti koronarografiju?

Osnovni faktor u prisustvu kojeg se razvija potreba za sprovođenjem koronarografije, jeste izraženost neke od koronarnih bolesti, koja je nastala usled prethodno izražene oštećenosti koronarnih arterija.

Naime, kada su koronarne arterije besprekorno zdrave, što podrazumeva da poseduju optimalnu elastičnost i optimalnu čvrstinu, one funkcionišu tako da u svakom trenutku srčani mišić snabdevaju dovoljnom količinom krvi i dovoljnom količinom kiseonika koji je sadržan u sastavu krvi.

Međutim, onda kada nastupi oštećenje koronarnih arterija, a to se u čak 95% slučajeva dešava usled izraženosti ateroskleroze, tada postaje izražen rizik od nastanka i od razvoja koronarnih bolesti u prisustvu kojih se javlja potreba za sprovođenjem koronarografije.

Koronarne bolesti, kao što se može zaključiti u čak 95% slučajeva nastaju usled prethodne izraženosti aterosklerotskog faktora i u tek 5% slučajeva usled izraženosti i delovanja specifičkih stanja koja se smatraju i definišu kao stanja neaterosklerotskog porekla.

Onda kada nastane i kada se razvije, koronarne bolest može biti izražena kroz različite forme. Pritom, u zavisnosti od forme u kojoj je izražena, koronarna bolest može biti karakteristična i prepoznatljiva po blažim simptomima ili po simptomima koji su veoma intenzivni i koji kao takvi pacijenta kod kojeg su izraženi mogu da dovedu u stanje u kojem je životno ugrožen.

Ono što pritom treba znati, jeste da koronarne bolesti koje su izražene kroz blaže simptome, baš kao i koronarne bolesti koje su izražene kroz intenzivne simptome zahtevaju redovan lekarski nadzor, to jest redovno kontrolisanje, ali i redovno i adekvatno oblikovano lečenje.

U protivnom, ukoliko se određena manje komplikovana koronarna bolest zanemari, na taj način se stvara predispozicija da prisustvo takve bolesti rezultira nastankom i razvojem značajno komplikovanije koronarne bolesti koja može da dovede i do smrtnog ishoda.

Ovo su forme kroz koje može biti izražena koronarna bolest:

– Izraženost poremećaja srčanog ritma (izraženost aritmije),

– Izraženost asimptomatične koronarne bolesti (ova forma koronarne bolesti, često se naziva i asimptomatična ishemija srca),

– Izraženost akutnog koronarnog sindroma: Pod izraženošću akutnog koronarnog sindroma, smatra se izraženost nestabilne angine pektoris i izraženost akutnog infarkta miokarda (pomenuta dva oblika akutnog koronarnog sindroma, manifestuju se nezavisno jedan od drugog, ali je važno napomenuti da zapostavljena i nelečena nestabilna angina pektoris, stvara rizik od nastanka akutnog infarkta miokarda),

– Izraženost stabilne angine pektoris,

– izraženost srčane insuficijencije (izraženost slabosti srca),

– Izraženost iznenadne srčane smrti.

U okviru izraženosti svih gore navedenih formi koronarne bolesti, poželjno je pristupiti sprovođenju koronarografije i to u cilju preciznog i maksimalno pouzdanog utvrđivanja stanja koronarnih arterija, to jest u cilju preciznog i maksimalno pouzdanog određivanja mere u kojoj su koronarne arterije oštećene. Mera oštećenosti koronarnih arterija, definiše se kroz meru u kojoj su koronarne arterije istanjene, kao i kroz meru u kojoj su koronarne arterije zapušene.

loading...

Naime, u okviru sprovođenja koronarografije, može se utvrditi debljina zidova koronarnih arterija, nivo elastičnosti koronarnih arterija, kao i nivo njihove zapušenosti.

Koronarografija – postupak

Postupku sprovođenja koronarografije, mora se pristupiti u strogo sterilnim uslovima, jer u protivnom, može doći do nastanka i do razvoja infekcije koja se može završiti fatalnim posledicama.

To znači da svi medicinski instrumenti koji se koriste u okviru sprovođenja koronarografije moraju biti savršeno čisti i da prostor u kojem se pacijent nalazi kao i predmeti sa kojima pacijent dolazi u dodir u toku sprovođenja koronarografije moraju biti takođe savršeno čisti (to je recimo površina hirurškog stola na kojem pacijent leži, platno kojim se pacijent prekriva i slično).

Sam postupak koronarografije, treba da sprovodi isključivo intervencijski kardiolog i to u prisustvu medicinske sestre i u prisustvu inžinjera medicinske radiologije.

Pre nego što intervencijski kardiolog pristupi sprovođenju koronarografije, on na sebi mora imati sterilnu medicinsku uniformu, koja uključuje i sterilne hirurške rukavice, kao i sterilnu hiruršku masku.

Kada se ispune svi upravo navedeni uslovi za sprovođenje koronarografije, tek tada se može pristupiti njenom bezbednom sprovođenju.

Postupak sprovođenja koronarografije, započinje tako što se specijalno dizajniran medicinski instrument koji predstavlja jednu vrstu katetera, pažljivo ubacuje u arteriju, to jest u venu i to kroz medicinski instrument kojim se vrši punkcija, odnosno probadanje područja kroz koje će biti ubačen kateter (često i više katetera), a koji se naziva “uvodnik” ili “uvodnica”.

Pritom, važno je napomenuti da se u zavisnosti od izbora arterije, to jest vene kroz koju će se ubaciti kateter ili više katetera, koronarografija može definisati kao koronarografija ili koronarografija srca kroz nogu, kao koronarografija ili koronarografija srca kroz ruku i kao koronarografija ili koronarografija srca kroz vrat.

U medicinskoj praksi, uglavnom, odnosno najčešće se izvodi koronarografija kroz nogu i koronarografija kroz ruku, dok se koronarografija kroz vrat pretežno retko izvodi.

Ukoliko se kateter ili kateteri ubacuju u arteriju na nozi, oni se ubacuju u femoralnu arteriju, koja se nalazi u regiji desne prepone, a ukoliko se kateter ili kateteri ubacuju u arteriju na ruci, oni se ubacuju u radijalnu arteriju, koja se nalazi neposredno iznad unutrašnje strane korena leve ili desne šake. Pritom, iako i koronarografija srca kroz nogu i koronarografija srca kroz ruku obezbeđuju podjednako kvalitetan uvid u stanje koronarnih arterija, koronarografija srca kroz ruku ima značajne prednosti u odnosu na koronarografiju srca kroz nogu.

Konkretno, nakon obavljanja koronarografije srca kroz ruku, pacijent veoma brzo može da se vrati uobičajenim dnevnim aktivnostima i ne zahteva hospitalizaciju, dok nakon obavljanja koronarografije srca kroz nogu, pacijent mora ostati hospitalizovan naredna 24 časa i za to vreme mora isključivo da leži, kako ne bi došlo do postpunkcijskog krvarenja i do oslobađanja krvi iz arterije na preponi.

Samim tim, sprovođenje koronarografije srca kroz nogu, podrazumeva veće troškove pacijenta, jer osim usluge obavljanja koronarografije, pacijent u tom slučaju mora novčano nadoknaditi i jednodnevni boravak u bolnici.

Ono što je bitno napomenuti u vezi samog postupka sprovođenja koronarografije, jeste da se na “uvodniku” ili na “uvodnici” (reč je o jednom istom medicinskom instrumentu), nalazi specijalni ventil, koji omogućava da se osim katetera u unutrašnjost arterije ubace i takozvane žice vodilice koje imaju ulogu da obezbede prohodnost kateterima kroz unutrašnjost arterije. Pritom, pomenuti ventil na “uvodniku” ili na “uvodnici”, obezbeđuje i to da se postupak koronarografije sprovede bez značajnog oslobađanja krvi, to jest bez značajnog gubitka krvi pacijenta koji je podvrgnut koronarografiji.

Dakle, navedeni medicinski instrumenti, kateteri i žice vodilice, na opisan način, pažljivo se ubacuju i provlače najpre kroz “uvodnik” ili “uvodnicu”, a zatim i kroz unutrašnjost odabrane arterije, sve dok ne dosegnu do takozvanog ušća koronarnih arterija i do srčanog mišića. Za vreme ubacivanja katetera u unutrašnjost arterija, pristupa se i ubacivanju radiološkog kontrasta koji predstavlja vrstu medicinske tečnosti koja je pripremljena na bazi joda i koja omogućava rendgensko snimanje arterija. Rendgensko snimanje arterija, vrši se iz više uglova i paralelno se prenosi direktno na monitor koji se nalazi neposredno pored hirurškog stola na kojem se sprovodi ovaj oblik intervencije, to jest koronarografija.

Rendgenski snimci koji se naprave u toku sprovođenja koronarografije, sačinjavaju koronarogram koji obezbeđuje trajni uvid u stanje koronarnih arterija i u stanje srčanog mišića pacijenta.

Ono što je pritom važno dodati, a što se takođe odnosi na postupak sprovođenja koronarografije, jeste da se koronarografija obavlja uz upotrebu lokalne anestezije, tako da u toku njenog sprovođenja pacijent ostaje budan i savršeno svestan. Naime, u toku obavljanja koronarografije, pacijent leži na leđima, tako da i sam gledajući u monitor koji je neposredno pored hirurškog stola može da posmatra stanje sopstvenih arterija.

Celokupan posupak sprovođenja koronarografije traje između 10 i 20 minuta, a nakon toga u zavisnosti od činjenice da li je koronarografija izvršena kroz nogu ili kroz ruku, pacijent ostaje 24 časa zadržan u bolnici ili se odmah vraća uobičajenim dnevnim aktivnostima.

Koronarografija – rezultati

Rezultati koronarografije, dostupni su neposredno po završetku sprovođenja koronarografije, tačnije kroz koronarogram, na kojem se formira jasno uočljiv prikaz stanja koronarnih arterija.

Tumačenju koronarograma pristupa kardiolog koji na osnovu prikaza koji su uočljivi na koronarogramu definiše stanje koronarnih arterija pacijenta. Konkretno, na osnovu tumačenja koronarograma, kardiolog može jasno i precizno da ustanovi stepen oštećenosti koronarnih arterija, zatim debljinu koronarnih arterija, oblik koronarnih arterija, kao i nivo u kojem su koronarne arterije eventualno zapušene.

U skladu sa definisanim rezultatima koronarografije, kardiolog određuje dalji pristup pacijentu.

Naime, u zavisnosti od vrste i stepena oštećenja kojem su izložene koronarne arterije pacijenta, kardiolog dijagnostikuje formu koronarne bolesti koja je izražena kod pacijenta i u skladu sa formom koronarne bolesti određuje odgovarajuću terapiju ili metod saniranja zdravstvenog problema kojem pacijent treba da bude podvrgnut.

Terapija ili metod saniranja zdravstvenog problema kojem pacijent treba da bude podvrgnut može da podrazumeva sledeće:

– Upotreba odgovarajućih medikamenata: Izbor medikamenata, kardiolog određuje opet u zavisnosti od konkretne forme koronarne bolesti (ukoliko je recimo na osnovu sprovođenja koronarografije ustanovljeno da pacijent nema značajno oštećenje koronarnih arterija, ali da je kod njega izražen poremećaj srčanog ritma, odnosno aritmija, pacijent će biti podvrgnut upotrebi medikamenata koji pripadaju grupi antiaritmika, a koji imaju za cilj da regulišu srčani ritam). Pacijenti kojima se nakon sprovođenja koronarografije odredi upotreba medikamenata, osim upotrebi tih medikamenata, treba da se podvrgnu i redovnim kontrolama kod kardiologa,

– Pristupanje balon dilataciji (PCI): Balon dilataciji, pristupa se onda kada se na osnovu rezultata koronarografije ustanovi da pacijent ima značajno sužene koronarne arterije. Postupak sprovođenja balon dilatacije, vrši se uz pomoć specijalne vrste katetera koji nakon što se provuče u unutrašnjost koronarne arterije može da se naduva, a samim tim i da poprimi oblik malog balona koji utiče na širenje koronarne arterije.

– Pristupanje ugradnji stenta (PTCA): Stent predstavlja medicinski instrument koji se ugrađuje u unutrašnjost koronarne arterije, a koji ima za cilj da omogući normalan protok sadržaja krvi kroz koronarnu arteriju. Ugradjivanje stenta, obavlja se uz pomoć specijalne vrste katetera kojim se stent dovede na odgovarajuće mesto u unutrašnjosti koronarne arterije. Kada se stent dovede na odgovarajuće mesto, on prvobitno ima formu valjkasto oblikovane skupljene mrežice, ali se ubrzo raširi, fiksira se za zidove koronarne arterije i tu trajno ostaje da obavlja svoju funkciju, a to je da ne dozvoli koronarnoj arteriji da se skupi i da kao što smo već i naveli omogući normalan protok sadržaja krvi kroz koronarnu arteriju.

– Pristupanje ugradnji bajpasa (pristupanje hirurškoj revaskularizaciji): ugradjivanje bajpasa predstavlja postupak premošćivanja krvnih sudova i obavlja se u okviru invazivne hirurške intervencije koja se obavlja uz delovanje totalne anestezije i koja zahteva otvaranje grudnog koša.

Koronarografija – moguće komplikacije

Koronarografija zahteva izuzetno visok nivo stručnosti intervencijskog kardiologa, kako kao oblik intervencije ne bi dovela do nastanka i do razvoja mogućih komplikacija.

Međutim, ono što treba naglasiti jeste da u određenom i na svu sreću malom procentu slučajeva, sama po sebi stručnost intervencijskog kardiologa nije dovoljna kako bi se moguće komplikacije izbegle.

Naime, ukoliko se koronarografija izvodi kod osoba koje su u poznim godinama života i koje usled starosti imaju značajno oštećene koronarne arterije, ili ukoliko se koronarografija izvodi kod mlađih pacijenata kod koji je izraženost bilo kog drugog faktora dovela do značajne oštećenosti koronarnih arterija, takvi pacijenti su i uz maksimalnu stručnost medicinskog osoblja izloženi riziku od nastanka i od razvoja komplikacija prilikom sprovođenja koronarografije.

Komplikacije koje mogu nastati koje se mogu razviti kod takvih pacijenata u toku sprovođenja koronarografije, mogu se odnositi na pojavu hematoma, na prisustvo nemogućnosti ostvarivanja potrebne prohodnosti katetera kroz unutrašnjost koronarne arterije, ali i na pucanje koronarne arterije i na gubitak krvi.

Pri najgorim okolnostima koje su na sreću izražene kod svega nekoliko procenata pacijenata, može doći i do nastupanja smrti u toku sprovođenja koronarografije.

Tako nešto, dešava se isključivo kod pacijenata koji imaju drastično razvijeno oštećenje koronarnih arterija i koji imaju drastično oštećenu funkciju srčanog mišića.

Kako bi se rizik od nastanka i od razvoja mogućih komplikacija u toku sprovođenja koronarografije sveo na minimum, pacijenti se pre podvrgavanja ovoj vrsti intervencije, podvrgavaju određenim laboratorijskim analizama i pregledima koji imaju za cilj da omoguće što precizniji uvid u celokupno zdravstveno stanje pacijenta.

Jedino kada se sprovođenju koronarografije pristupa hitno, to jest jedino onda kada je pacijent doživeo infarkt miokarda preskače se obavljanje laboratorijskih analiza i detaljnih specijalističkih pregleda, jer se tada koronarografija sprovodi u cilju hitnog izvođenja pacijenta iz stanja u kojem je životno ugrožen.

Koronarografija – iskustva

Iskustva pacijenata koji su bili podvrgnuti sprovođenju koronarografije, svedoče o tome da je koronarografija bezbolna i da kao oblik intervencije ne podrazumeva nastanak i razvoj osećaja neprijatnosti.

Naime, zahvaljujući delovanju lokalne anestezije, ali i zahvaljujući prilagođenom obliku i dimenzijama medicinskih instrumenata koji se upotrebljavaju u toku sprovođenja koronarografije, pacijent ne oseća
kretanje katetera niti žica vodilica kroz unutrašnjost koronarnih arterija.

Jedini osećaj neprijatnosti kojem je pacijent izložen u okviru sprovođenja koronarografije, jeste osećaj koji nastaje prilikom punkcije, to jest prilikom probadanja arterije i prilikom postavljanja “uvodnika”, to jest “uvodnice”. Taj osećaj, prema rečima većine pacijenata, može se uporediti sa osećajem koji imate prilikom primanja inekcije.

Koronarografija – cena i gde je uraditi?

Cena koronarografije, kreće se u rasponu od 25.000 dinara do 35.000 dinara, u zavisnosti od medicinske ustanove u kojoj se obavlja. Pritom, u pomenutu cenu nisu uključene laboratorijske analize niti specijalistički pregledi kojima je potrebno da se pacijent prethodno podvrgne, kao ni intervencije kojima je eventualno potrebno pristupiti u toku ili nakon sprovođenja koronarografije (to može biti ugradnja stenta ili balon dilatacija na primer).

Takođe, u pomenutu cenu koronarografije nije uključena ni usluga hospitalizacije, koja je neophodna ukoliko je reč o sprovođenju koronarografije kroz nogu, nakon koje pacijent naredna 24 sata mora isključivo da leži i da ne ustaje iz bolničkog kreveta.

Sponzorisano:

loading...
Loading...