Lifestyle Zdravlje

Kosti šake i ruke – anatomija i sve što treba da znate

Uloga kostiju u unutrašnjosti ljudskog organizma je višestruka. Naime, kosti predstavljaju jedan od glavnih elemenata sistema za kretanje i čitava ljudska muskulatura (mišićna masa) koja je oslonjena na kosti pokreće se upravo zahvaljujući pokretljivosti kostiju.

Istovremeno, samim tim što se mogu definisati kao podupirači i nosioci muskulature, kosti čitavom ljudskom organizmu daju oblik i obezbeđuju držanje.

Uz sve to, kosti ujedno štite unutrašnje organe, učestvuju u proizvodnji krvnih ćelija i predstavljaju svojevrstan oblik skladišta kalcijuma.

Naime, struktura kostiju, sačinjena je tako da sadrži izuzetno visoku koncentraciju kalcijuma i onog trenutka kada u organizmu nastane deficit kalcijuma (tako nešto se neretko događa u trudnoći), kosti oslobađaju kalcijum koji je u njima sadržan i “šalju” ga tamo gde je njegovo prisustvo neophodno, tačnije tamo gde je izražen njegov deficit.

U ljudskom organizmu, u proseku se nalazi ukupno 208 kostiju, a od toga, u svakoj ruci nalaze se po 32 kosti od kojih se po čak 27 kostiju nalazi u svakoj šaci.

U nastavku teksta, pažnju ćemo posvetiti upravo kostima šaka i kostima ruku.

Kosti šake i ruke – anatomija

Kao što smo već naveli, svaka ruka pojedinačno, izgrađena je od ukupno 32 kosti.

Pritom, taj ukupan broj kostiju, sačinjen je od kostiju koje se međusobno značajno razlikuju ne samo prema osnovnim karakteristikama kao što su oblik, dužina ili obim, već i prema položaju, ali i prema konkretnoj funkciji koju obavljaju. Zbog te činjenice, kosti ruke su međusobno podeljene i svrstane su u ukupno 4 grupe.

Prvu grupu kostiju ruke čine kosti ramenog pojasa, drugu grupu kostiju ruke čine kosti nadlaktice, treću grupu kostiju ruke čine kosti podlaktice i četvrtu grupu kostiju ruke čine kosti šake.

Kosti ramenog pojasa

Kostima ramenog pojasa, pripadaju ukupno dve kosti i to su ključna kost ili na latinskom “Clavicula” i lopatica ili na latinskom “Scapula”.

Ključna kost ili “Clavicula”, smeštena je između grudne kosti i lopatice i izgrađena je od tri dela, a to su takozvano telo ključne kosti, zatim unutrašnji okrajak ključne kosti i spoljašnji okrajak ključne kosti.

Telo ključne kosti, na latinskom se naziva “Corpus” i oblikovano je tako da ima gornju i donju stranu i prednju i zadnju ivicu i da izgleda kao blago oblikovano latinično slovo “S”.

Lopatica ili “Scapula”, smeštena je tako da je doslovno naslonjena na takozvani zadnji zid grudnog koša. Ono što je karakteristično za lopaticu, jeste da je to kost pljosnatog oblika, koja je izgrađena tako da ima prednju stranu koja se na latinskom naziva “Facies costalis” i zadnju stranu koja se na latinskom naziva “Facies dorsalis”.

loading...

Zadnja strana lopatice, takođe se definiše i kao greben lopatice (na latinskom “Spina scapulae”) i na njenoj površini smeštene su takozvana nadgrebena jama i takozvana podgrebena jama (na latinskom “Fossa supraspinata” i “Fossa infraspinata”).

Spoljašnje područje grebena lopatice oblikovano je tako da se na njemu nalazi proširenje koje svojim oblikom asocira na oblik ploče. To, spoljašnje područje grebena lopatice, naziva se natplećak ili na latinskom “Acromion”.

Osim pomenutih osobina, lopaticu karakteriše i to da ima gornju, spoljašnju i unutrašnju ivicu i da ima gornji i donji ugao. Na jednom od uglova lopatice, nalazi se lopatična čašica, a neposredno ispod i iznad lopatične čašice, nalaze se takozvani kljunasti nastavci (na latinskom “Processus coracoideus”).

Kosti nadlaktice

Kostima nadlaktice pripada samo jedna kost i to je ramena kost koja se na latinskom naziva “Humerus”.

Ramena kost, smeštena je tako da predstavlja vezu između lopatice i kostiju podlaktice. Ukupna površina ramene kosti, deli se na površinu koja pripada takozvanom telu ramene kosti i na površinu koja pripada okrajcima ramene kosti (to su gornji i donji okrajak ramene kosti ili na latinskom “Extremitas superior” i “Extremitas inferior”).

Telo ramene kosti, na latinskom se naziva “Corpus humeri” i karakteristično je po tome što poseduje ukupno tri strane i to prednje-unutrašnju stranu, prednje-spoljašnju stranu i zadnju stranu. Osim pomenutih strana, telo ramene kosti poseduje i ukupno tri ivice i to su prednja ivica, spoljašnja ivica i unutrašnja ivica.

Gornji okrajak ramene kosti, građen je tako da se sastoji od ukupno pet delova, a to su glava, vrat, velika kvrga, mala kvrga i međukvržni žleb.

Donji okrajak ramene kosti, građen je tako da se sastoji od srednjeg zglobnog dela i od dva stranična, to jest bočna nezglobna dela.

Srednji zglobni deo donjeg okrajka ramene kosti, sastoji se od glavice ramene kosti i od kolotura ramene kosti, dok se dva stranična, to jest bočna nezglobna dela definišu kao unutrašnji i kao spoljašnji epikondilus.

Kosti podlaktice

Kostima podlaktice, pripadaju dve kosti i to žbica koja se na latinskom naziva “Radius” i lakatna kost koja se na latinskom naziva “Ulna”.

Žbica je smeštena tako da je svojim gornjim krajem spojena sa ramenom kosti, a da je svojim donjim krajem spojena sa lakatnom kosti.

Ukupna površina žbice, deli se na površinu koja pripada takozvanom telu žbice i na površinu koja pripada okrajcima žbice (to su gornji i donji okrajak žbice).

Površina tela žbice ima ukupno tri strane i to su prednja strana, spoljašnja strana i zadnja strana. Osim tri strane, površina tela žbice takođe ima i tri ivice i to su prednja ivica, unutrašnja ivica i zadnja ivica.

Gornji okrajak žbice, građen je tako da se sastoji iz ukupno tri dela i to iz glave žbice, iz vrata žbice i iz kvrge žbice.

Donji okrajak žbice, građen je tako da se sastoji iz zglobnih delova koji se spajaju sa lakatnom kosti i sa kostima ručja (kosti ručja predstavljaju kosti koje se nalaze u takozvanom korenu šake ili u početnom delu šake) i iz takozvanog šiljatog nastavka koji se na latinskom naziva “Processus styloideus”.

Lakatna kost, smeštena je tako da se u poređenju sa žbicom nalazi na unutrašnjoj strani podlaktice.

Ova kost, svojom gornjom stranom, tačnije svojim gornjim okrajkom, nadovezana je na površinu ramene kosti i u kontaktu je sa gornjim okrajkom žbice. Svojom donjom stranom, tačnije svojim donjim okrajkom, lakatna kost je spojena sa kostima ručja i u kontaktu je sa donjim okrajkom žbice.

Ukupna površina lakatne kosti, podeljena je na površinu koja pripada takozvanom telu lakatne kosti i na površinu koja pripada okrajcima (gornjem i donjem okrajku) lakatne kosti.

Na površini koju zauzima telo lakatne kosti, izdvajaju se ukupno tri strane i ukupno tri ivice. To su prednja strana, unutrašnja strana i zadnja strana i prednja ivica, spoljašnja ivica i zadnja ivica.

Na površini gornjeg okrajka lakatne kosti, nalazi se deo koji se naziva lakatni nastavak, zatim deo koji se naziva kljunasti nastavak i deo koji se naziva koloturni urez.

Donji okrajak lakatne kosti poseduje takozvanu glavu lakatne kosti i takozvani šiljati nastavak.

Kosti šake

Kao što smo u samom uvodnom delu teksta već napomenuli, u sastav šake, uključeno je čak 27 kostiju.

Tih 27 kostiju koje su uključene u sastav šake, međusobno su podeljene u ukupno tri grupe.

Prvu grupu kostiju šake čine kosti ručja, drugu grupu kostiju šake čine kosti doručja i treću grupu kostiju šake čine kosti prstiju šake.

Kosti ručja

Kosti ručja, zapravo predstavljaju kosti koje se nalaze u samom korenu šake. Ovu grupu kostiju, dakle kosti ručja čini ukupno 8 kostiju. Pritom, tih 8 kostiju, raspoređene su u dva reda, što znači u gornji i u donji red.

Gornji red kostiju ručja, stručno se naziva proksimalni red kostiju ručja i sačinjen je od ukupno 4 kosti, a to su čunasta kost, zatim polumesečasta kost, troroglja kost i takozvana graškasta kost.

Donji red kostiju ručja, stručno se naziva distalni red kostiju ručja i sačinjen je od ukupno takođe 4 kosti.
Kosti koje pripadaju donjem redu kostiju ručja su trapezna kost, trapezoidna kost, zatim glavičasta kost i kukasta kost.

Kosti doručja

Kosti doručja smeštene su između kostiju ručja i kostiju prstiju šake. Samim tim, jasno se može zaključiti da se kosti doručja nalaze u središnjem delu šake.

Postoji ukupno 5 kostiju doručja. Svaka od 5 kostiju doručja obeležava se odgovarajućim rimskim brojem i to tako da se počinje od kosti koja je usmerena prema palcu šake. Da bi ste bolje i lakše razumeli šta su zapravo kosti doručja, naglasićemo da su to dugačke kosti koje možete napipati najlakše sa spoljašnje strane šake i to između korena šake (ručja) i korena prstiju šake.

Kosti prstiju šake

Kostima prstiju šake pripada ukupno 14 kostiju. Pritom, svaka od tih kostiju naziva se članak ili stručno falanga (na latinskom “Phalanges”).

Ukupno 14 članaka ili falangi koje predstavljaju kosti prstiju šake, dele se na tri vrste i to su gornji ili stručno rečeno proksijalni članci, zatim srednji članci i donji ili stručno rečeno distalni članci.

Svaki prst na ruci osim palca, poseduje sve tri vrste članaka, dok palac poseduje samo gornji i donji članak.

Ono što takođe želimo da napomenemo, jeste da se određen i na svu sreću izuzetno mali procenat ljudi rađa sa poremećajem koji doprinosi tome da osoba umesto uobičajenih i normalnih 14 kostiju prstiju šake ima 15, 16 ili 17 kostiju prstiju šake.

Takav oblik poremećaja, stručno se naziva polidaktilija, a u narodu je poznat kao “šesti prst”.
Polidaktilija nastaje kao posledica mutacije koja je izražena na autozomnom hromozomu, to jest na takozvanom telesnomm hromozomu koji određuje fizičke osobine.

U većini slučajeva, ovaj oblik poremećaja je povezan sa prisustvom genetske predispozicije, tako da osobe čiji bliski krvni srodnici imaju normalan broj prstiju na šakama, nisu značajno izložene mogućnosti da su nosioci mutiranog autozomnog hromozoma, a samim tim ni mogućnosti da takav mutirani autozomni hromozom prenesu na svoje potomsvo.

Sponzorisano:

loading...
Loading...