Zdravlje

Upala pluća i plućne maramice – simptomi, uzroci i lečenje

Pluća kod čoveka su jedna neobična struktura koja, na neki način, liči na balon. Glavna svrha postojanja pluća u našem organizmu je, u generalnom smislu, razmena gasova.

Kada udišemo ili uzimamo vazduh (inspiracija), atmosferski vazduh ulazi u disajne puteve i putuje do alveola. Alveole su najmanje jedinice pluća u kojima se odvija razmena vazduha. Kiseonik koji uzmemo iz vazduha kreće da se rasprostire iz alveola kroz alveolarno-kapilarne membrane u krv, dok se ugljen-dioksid premešta iz krvi u alveole. Čitav ovaj proces poznat je pod imenom respiracija.

Kada izdišemo (ekshalacija), gas izlazi iz alveola preko gornjeg disajnog puta i izdiše se kroz usta i nos u atmosferu oko nas.

Razmena vazduha između pluća i atmosfere poznata je pod imenom ventilacija.

Stalni proces ventilacije i respiracije zavisi od disajnih puteva osobe, potom od intaktnog plućnog parenhima, adekvatne cirkulacije krvi do pluća i normalnog neuromaskularnog sistema.

Disajni putevi

Gornji disajni putevi se sastoje iz oralne i nazalne šupljine, farinksa i larinksa. Primarna funkcija ovog dela sistema ima funkciju da pripremi udahnut vazduh za ulazak u pluća.

Nazalni pasaži su posebno oblikovani da igraju ulogu neke vrste klima uređaja. Nazalne turbinate i mukozna membrana u nosnoj šupljini zagrevaju, filtriraju i navlažuju udahnut vazduh tokom inspiracije.

Filtriranje udahnutog vazduha se delimično ostvaruje uz pomoć jakih dlaka u obe nosnice. Bogata mreža krvnih sudova u mukozalnoj membrani pomaže u zagrevanju i navlaživanju udahnutog vazduha. Vazduh se zagreva kako dalje prolazi.

Ispod larinksa, disajni putevi se mogu podeliti na tri komponente: traheja, bronhi i završetak u vidu terminalnih bronhiola. Ovi putevi se takođe zovu provodni disajni putevi i služe kao pasaž za vazduh.

Respiratorne bronhiole su mesto gde se gas sprovodi i gde se dešava neka razmena. Alveolarni kanali, kesice i alveole su mesto gde se dešava razmena gasova sa plućnom kapilarnom krvlju.

Traheobronhijalno drvo

Traheja ima oko 2 do 2.5 cm u prečniku i duga je blizu 11 cm. Ona se proširuje u nivou 6. cervikalnog pršljena do 5. torakalnog pršljena. Traheja se deli na levo i desno glavno stablo bronhija. Levo i desno stablo bronhija se dalje grana na subsegmentalne bronhije.

Veći deo disajnog puta se deli na manje koji su slični granjanju korena drveta. Zajedno, traheja i razgranati disajni putevi se obično nazivaju traheobronhijalno drvo.

Svaka divizija disajnih puteva nastavlja da se deli u plućima. Od traheje do alveola, disajni put se deli na približno 23 grupe granastih disajnih puteva kod odraslog čoveka.

Pluća

Naša pluća obuhvataju najveći deo prostora unutar grudnog koša. Imaju dva krila – levo i desno. Ovi sunđerasti organi su optimizirani za razmenu gasova između naše krvi i vazduha. Da bi preživeli moramo uzimati kiseonik. Pluća nas snabdevaju ovim vitalnim gasom, kao što ujedno uklanjaju ugljen-dioksid pre nego što dostigne opasne nivoe. Kada bi unutrašnja površina pluća mogla da se razapne i poravna, ona bi mogla da zauzme površinu od 80 do 100 kvadratnih metara! Pluća nas takođe snabdevaju vazduhom koji nam je potreban da bi smo govorili, smejali se i pevali.

loading...

Pleura je ime iza koga se kriju dvoslojne serozne membrane koje okružuju svako plućno krilo. Naležući na zid torakalne šupljine, paritealna pleura formira spoljašnji sloj membrane. Viscelarna pleura formira unutrašnji sloj membrane koja pokriva spoljašnju površinu pluća.

Između parietalne i viscelarne pleure je pleuralna šupljina, koja stvara šuplji prostor za širenje pluća tokom inhalacije. Serozna tečnost koja se izlučuje u pleuralnim membranama podmazuje unutrašnjost pleuralne šupljine kako bi sprečila iritaciju pluća tokom disanja.

Zauzimajući većinu prostora unutar torakalne šupljine, pluća se proširuju lateralno od srca ka rebrima sa obe strane grudnog koša i nastavljaju se unapred prema kičmi. Svako mekano, sunđerasto plućno krilo je otprilike konusno oblikovano, sa superiornim krajem koji formira vrh konusa i inferiornim krajem koji formira bazu. Levo plućno krilo je nešto manje od desnog jer se dve trećine srca nalazi na levoj strani tela.

Naša pluća su veoma važan organ, koji pored svoje osnovne funkcije razmene gasova, igra i ključnu ulogu u odbrani od svih mogućih štetnih supstanci koje dolaze iz atmosfere i dospevaju u naše telo. Te materije mogu biti virusi, bakterije, razna zagađenja, dim, itd. Kada ove supstance prođu kroz nos, one mogu dospeti do pluća i mogu se tu zadržati. U plućima se stvara mukus ili sluzava tečnost, koja uspeva da uništi (do jedne mere) štetne supstance. Brzo pokretljive cilije uspevaju da guraju sluz koja prolazi kroz bronhije, a onda se uz pomoć iskašljavanja i kašljanja nepovoljne materije izbacuju. Međutim, ovi prirodni mehanizmi ponekad nisu dovoljni, pa dolazi do raznih plućnih stanja i bolesti.

Plućne bolesti

Akutni bronhitis je jedna vrsta infekcije bronhija koju uglavnom izazove virus. Tokom akutnog bronhitisa kao glavni simptom se obično pojavljuje kašalj.

Hronični bronhitis je bolest u kojoj se dešavaju frekventne i ponavljajuće epizode produktivnog kašlja. Čest uzrok bronhitisa jeste pušenje, ali su i alergijska stanja učestali uzročnici. U slučajevima hroničnog bronhitisa, dolazi i do teškoća u disanju.

Astma predstavlja upalu i spazme bronhija. To izaziva kratak dah i zviždanje u plućima. Najčešći uzročnici astme su virusne infekcije, aerozagađenja, alergije, itd.

Pulmonarna fibroza je zapravo bolest intersticijuma, tj. zida između vazdušnih kesica. Intersticijum postaje pun lezija, pa se pluća skupljaju i to dovodi do skraćenog daha i nemogućnosti normalnog disanja.

Emfizema je jedna vrsta hronične opstruktivne plućne bolesti i obično je izaziva pušenje. Osetljivi zidovi između alveola su oštećeni, pa zarobljavaju vazduh u plućima i disanje čine otežanim.

Pleuritis je inflamacija pleure, tj. plućne maramice. Kada se plućna maramica upali, to izaziva jak bol pri udisanju. Do pleuritisa mogu da dovedu razne infekcije, potom plućna embolija ili neke autoimune bolesti.

Kancer pluća je jedna od najtežih bolesti. Ovu bolest mogu da izazovu kombinacije raznih stanja u organizmu, ali je jedan od osnovnih uzroka pušenje.

Kao poslednju bolest ili stanje koje može da zahvati pluća, navodimo upalu pluća ili pneumoniju. Ova bolest predstavlja infekciju koja može da zahvati oba ili jedno plućno krilo. Izazivači infekcije mogu biti bakterije, virusi, gljivice.

Vanbolnički stečene upale pluća

Vanbolnički stečena upala pluća je jedna od najčešćih infektivnih bolesti, a možemo slobodno reći i jedan od važnih uzroka smrtnosti u svetu. Vanbolnički stečenu pneumoniju mogu da izazovu bakterijski patogeni kao što su Haemophilus influenzae, Moraxella catarrhalis i Streptococcus pneumoniae.

Zahvaljujući najnovijim dijagnostičkim tehnologijama, virusne infekcije respiratornog trakta se uglavnom identifikuju kao uobičajene etiologije vanbolnički stečene upale pluća. Virusni patogeni koji su otkriveni kod hospitalizovanih pacijenata su uglavnom uključivali grip (influencu) i rinovirus.

Koje su patogene materije tipične za vanbolnički stečenu upalu pluća i kako ona izgleda?

Odrednica ‘tipičan’ se u ovom slučaju odnosi na bakterijsku pneumoniju koja je izazvana patogenima kao što su S. pneumoniae, H. influenzae, M. catarrhalis. Pacijenti klasično imaju groznicu sa temperaturom, produktivni kašalj sa gnojnim sputumom, dispneu i pleuritični bol u grudima. Karakteristični pulmonarni nalazi na fizičkom pregledu uključuju sledeće:

  • tahipneu (abnormalno ubrzano disanje);
  • šumove koji se čuju na uključenom režnju plućnog krila ili na segmentu plućnog krila;
  • povećan taktilni fremitus (šum), zvuk bronhijalnog disanja i egofonije koji može biti prisutan ukoliko dođe do konsolidacije;
  • smanjen taktilni fremitus i tupost na perkusiju grudi mogu rezultirati nakon parapneumoničkog izliva ili empijeme.

Epidemiološki podaci mogu pružiti tragove na specifične patogene koji izazivaju upalu pluća, kao što su:

  • najčešči patogen je Staphylococcus pneumoniae;
  • iza svega toga leži opstruktivna plućna bolest: sa influenzae ili M. catarrhalis;
  • nedavna gripozna infekcija: Staphylococcus aureus.

Atipična vanbolnički stečena upala pluća

Klinička prezentacija je obično subakutna i često indolentna. Pored toga, pacijenti sa atipičnom vanbolnički stečenom upalom pluća mogu imati suptilnije plućne nalaze, nelobarne infiltrate na radiografskom snimku i različite ekstrapulmonarne manifestacije (dijareja, otalgija). Atipični patogeni u ovom slučaju uključuju sledeće:

  • Mycoplasma pneumoniae;
  • Chlamydophilia (Clamydia) pneumoniae;
  • Legionella pneumophilia – legionarska bolest;
  • respiratorni virusi, uključujući influencu A i B, rinovirus, humani metapneumovirus, adenovirus 4 i 7, parainfluenca virus;
  • retke virusne pneumonije uključuju koksaki virus, ehovirus, koronavirus, hantavirus, Epštajn-Barov virus, citomegalovirus, herpes simpleks virus, varičela-zoster virus, itd.

Ekstrapulmonarni znaci i simptomi viđeni su u nekim oblicima atipične vanbolnički stečene upale pluća i oni mogu uključivati sledeće:

  • mentalnu konfuziju i nesvesticu;
  • prominentne glavobolje;
  • mialgije;
  • bol u uhu;
  • abdominalni bol;
  • dijareju;
  • osip;
  • faringitis bez iskašljavanja;

Dok tragovi istorije bolesti i nalazi fizičkog pregleda mogu upućivati na patogen koji izaziva bolest, klinički znaci i simpotmi nisu dovoljno specifični da bi pouzdano diferencirali egzaktni etiološki agens. Zbog toga, dodatna testiranja i analize ostaju neophodni kako bi se identifikovao patogen i kako bi se uvela optimalna terapija u vanbolnički stečenoj upali pluća.

Standardne studije dijagnoze za vanbolnički stečenu upalu pluća uključuju sledeće:

  • radiografiju pluća;
  • analizu sputuma i/ili bakteriološku analizu brisa;
  • analizu krvne slike.

Ostali laboratorijski testovi

U zavisnosti od uočene težine bolesti i sumnje na poreklo, može se opravdati dodatna obrada, uključujući sledeće:

  • kompletna krvna slika sa diferencijalom;
  • nivo serumskog natrijuma;
  • serumska koncentracija azota uree i nivoi kreatinina;
  • nivoi transaminaze seruma;
  • nivo mlečne kiseline;
  • kreatin fosfokinaza;
  • C-reaktivni protein;
  • laktat dehidrogenaza;
  • prokalcitonin;
  • testiranje urinarnog antigena za Legionella vrste i pneumoniar;
  • serološke studije za pneumoniae, C. pneumoniae, Bordetella pertussis, C. burnetti;
  • molekularna dijagnostika, testiranje polimerazne lančane reakcije.

Bakterijska upala pluća

Bakterijska pneumonija je izazvana patogenskom infekcijom pluća. Ona se može pojaviti u dva vida. Prvi vid predstavlja proces primarne bolesti, a drugi vid je krajnji, fatalni poremećaj pre svega kod osoba koje su već oslabljene nekom drugom teškom bolešću.

Znaci i simpotmi bakterijske upale pluća obično obuhvataju uobičajene simptome koji se ispoljavaju kao teži i kao lakši, od pacijenta do pacijenta. Kašalj i to naročito onaj produktivni kašalj sa sputumom, je najprisutniji vidljivi simpotm bakterijske upale pluća. Ovakav simptom obično sugeriše na određeni patogen. Ti patogeni mogu biti:

  • Streptococcus pneumoniae gde susrećemo sputum boje rđe;
  • Pseudomonas, Haemophilus i pneumokokne vrste koje obično proizvode sputum zelene boje;
  • izazivači upale pluća mogu biti patogeni iz Klebsiella vrste i tada je sputum crvene boje (kao želatin od crvene ribizle);
  • anaerobne infekcije: sputum tada vrlo loše miriše i ima užasan ukus.

Znaci koji ukazuju na to da je prisutna bakterijska pneumonija mogu uključivati sledeće:

  • tahipneju (> 18 respiracija u minuti);
  • hipertermiju (groznica, tipično povišena telesna temperatura > 38º C) ili hipotermija (< 35 º C);
  • upotrebu pomoćnih respiratornih mišića;
  • tahikardiju (> 100 otkucaja u minuti);
  • centralnu cijanozu;
  • izmenjen mentalni status.

Fizikalni nalazi mogu podrazumevati sledeće:

  • veoma zvučno disanje, šištanje, sviranje u grudima;
  • smanjen intenzitet disajnih zvukova;
  • egofoniju;
  • trahealnu devijaciju;
  • limfadenopatiju;
  • pleuralno trenje.

Upravljanje upalom pluća i lečenje

Osnovna vrsta terapije lekovima kada je u pitanju bakterijska upala pluća je lečenje antibioticima. Antimikrobni preparati prve linije za S. pneumoniae su penicilinski oblici, penicilin G i amoksicilin. Za S. pneumoniae koja je otporna na penicilin, na osnovu osetljivosti biraju se sredstva prvog reda na osnovu osetljivosti.

Mere podrške uključuju sledeće:

  • analgezija i antipiretici;
  • grudna fizioterapija;
  • intravenozni fluidi, ako je indikovana potreba;
  • oksimetrija pulsa sa ili bez kardiološkog monitoringa;
  • suplementacija kiseonikom;
  • pozicioniranje pacijenta u minimalni aspiracijski rizik;
  • respiratorna terapija, uključujući tretman bronhodilatatorima;
  • sistemska podrška koja može uključivati odgovarajuću neophodnu hidrataciju, ishranu i mobilizaciju.

Koji su razlozi i uzroci razvoja upale pluća?

Uzroci razvoja pneumonije mogu biti spoljašnji i unutrašnji. Spoljašnji faktori uključuju izloženost uzročnom agensu, izloženost plućnim nadražajima ili direktnu plućnu povredu. Unutrašnji faktori su povezani sa pacijentom-domaćinom. Gubitak zaštitnih refleksa gornjih disajnih puteva omogućava aspiraciju sadržaja iz gornjeg disajnog puta u pluća. Razni uzroci ovog gubitka uključuju izmenjen mentalni status usled intoksikacije i drugih metaboličkih stanja i neuroloških uzroka, kao što su moždani udar i endotrahealna intubacija.

Bakterije iz gornjeg disajnog puta ili, manje uobičajeno, od hematogenog širenja, pronalaze svoj put do pluća. Kada se nađu u njima, kombinacija faktora, uključujući virulentnost zaraznog organizma, status lokalne odbrane i ukupno zdravlje pacijenta može dovesti do bakterijske pneumonije. Pacijent može biti podložniji infekciji zbog ukupnog oštećenja imunološkog odgovora ili disfunkcije odbrambenih mehanizama (pušenje, opstruktivna plućna bolest, tumor, aspiracija).

Tako, tokom plućne infekcije, akutna upala rezultira migracijom neutrofila iz kapilara  u vazdušne prostore, formirajući marginalizovani bazen neutrofila koji je spreman da reaguje kada je potrebno. Ovi neutrofili fagocitiraju mikrobe i ubijaju ih reaktivnim vrstama kiseonika, antimikrobnih proteina i degradirajućih enzima. Oni takođe izdužuju hromatinsku mrežu koja sadrži antimikrobne proteine koji zarobljavaju i ubijaju ekstracelularne bakterije, poznate kao neutrofilne ekstracelularne zamke. Različiti membranski receptori i ligandi su uključeni u kompleksnu interakciju između mikroba, ćelija tkiva pluća i ćelija imunološke odbrane.

Upala plućne maramice ili pleuritis

Pleura je termin kojim se označavaju dve membranozne strukture ili kese koje drže tkivo pluća i odvajaju ga od grudnog zida, dijafragme i srca. Kada se upali pleura dolazi do pleuritisa ili upale plućne maramice.

Pleura koja oblaže unutrašnji deo grudi zove se parijetalna pleura. Pleura koja oblaže pluća, zove se viscelarna pleura. Kada smo zdravi, pleura je podeljena tankim slojem fluida. To dozvoljava plućima da se šire i skupljaju bez problema tokom disajnog procesa.

Inflamacija koja se dogodi tokom pleuritisa može dovesti do bola tokom disanja. Takođe, može izazvati gomilanje značajne količine fluida u pleuralnoj maramici.

Pleuritis ili upala plućne maramice može nestati sama od sebe, ali se može dogoditi i da se pogorša, i tom prilikom se fluid mora drenirati iz regije koaj okružuje pluća.

Uzroci upale plućne maramice

Postoje mnogi uzroci upale plućne maramice. Evo najčešćih:

  • infektivne bolesti izazvane virusom, bakterijom, gljivicama, tuberkulozom ili parazitom;
  • kancer, kao što je mezotelioma ili metastaze sa drugih područja;
  • kolagen-vaskularna bolest kao što je lupus, reumatoidni artritis, sarkoidna bolest ili skleroderma;
  • trauma od nagnječenog ili polomljenog rebra;
  • gastrointestinalne bolesti, kao što je na primer pankreatitis, peritonitis ili gomilanje gnoja ispod dijafragme;
  • reakcija na lekove kao što su metotreksat i penicilin.

Pored ovih uobičajenih i manje uobičajenih uzročnika, može se dogoditi da pleuritis izazivaju i :

  • uremija;
  • zgrušavanje krvi u plućima;
  • terapija zračenjem;
  • bolest srpastih ćelija;
  • hemoterapija;
  • azbest;

Kako ćemo prepoznati upalu plućne maramice?

Upala plućne maramice može proizvesti mnogo simptoma. Neki od njih su sledeći.

Bol u grudima. Ovo je najčešći i najprisutniji simptom. U principu, ovaj bol je oštar, probadajući, a može se dogoditi da se javi i osećaj pečenja u grudima. Bol se pojačava kada duboko udahnete, kašljete ili krećete. Bol se poboljšava kada udišete plitko ili ležite. Bol u grudima je ono što obično natera ljude da se jave lekaru.

Kašalj. Pacijent može imti kašalj u zavisnosti od onoga što izaziva pleuritis. Kašalj može biti suv ili produktivan, a ponekad se može videti i krv u ispljuvku.

Kratak dah povezan sa pleuritisom može poticati iz problema sa postojanjem krvnog ugruška u plućima ili sa pneumonijom.

Groznica sa temperaturom se može javiti u zavisnosti od uzroka upale plućne maramice.

Kako se dijagnostikuje upala plućne maramice u medicinskoj ustanovi?

Na pregledu lekar obično postavi puno pitanja o vrsti bola, mestu bola, trajanju bola i o onome što pacijent preduzima da bi ga olakšao. Doktor može pitati pacijenti i o ličnim navikama, posebno o pušenju, lekovima, ali i o drogama poput marihuane ili kokaina. Od lekara se ne sme ništa skrivati.

Lekar treba da izvrši kompletan fizički pregled i može uraditi niz testova i analiza kako bi isključio druga moguća zdravstvena stanja.

Medicinski radnik će proveriti vaš krvni pritisak, broj otkucaja srca, respiratornu stopu, temperaturu i saturaciju kiseonika u vašoj krvi.

Lekar može pregledati vašu kožu u potrazi za osipom ili modricama.

Doktor može pritisnuti vaše grudi. Ako osećate bol naročito na grudnoj kosti, onda se može dogoditi da je to kostohondritis i da osećate bol u grudima zbog toga.

Lekar će pažljivo slušati vaša pluća uz pomoć stetoskopa. Tada lekar može zaključiti da imate astmu, emfizemu, upalu pluća ili pneumotoraks. Neki ljudi sa upalom plućne maramice razviju zvuk koji podseća na trenje.

Lekar može naručiti rendgenski snimak pluća. Analiza krvne slike je takođe neophodna.

Da li se simptomi upale plućne maramice mogu lečiti kod kuće?

Ponekad bol u grudima može biti veoma opasan. Zbog toga se uvek treba obratiti lekaru kako bi eliminisao neka teška oboljenja. Pleuritis se najčešće dijagnostikuje samo kada je u pitanju neki ozbiljan uzrok.

Koristite antiinflamatorni lek kao što je ibuprofen ili aspirin kako biste smanjili bol i upalu.

Bol možete umanjiti i ako ležite na onoj strani koja vas boli.

Izbegavajte da se umarate ili da radite bilo šta što vam ubrzava disanje.

Ako imate drhtavicu, groznicu i kašalj kojim izbacujete gust zeleni ili žuti sputum, može se desiti da imate upalu pluća i tada morate uzimati antibiotike.

Sponzorisano:

loading...
Loading...