Zdravlje

Nadbubrežna žlezda – funkcija, bolesti, simptomi i lečenje

Nadbubrežna žlezda, predstavlja parnu vrstu žlezda, što znači da se unutar ljudskog organizma ne nalazi samo jedna, već da se nalaze dve nadbubrežne žlezde. Ove žlezde, smeštene su neposredno iznad bubrega i to tako da je njihova površina u direktnom kontaktu sa površinom gornje strane bubrega.

Građa nadbubrežnih žlezda je takva da se sastoji iz kore i iz srži i upravo kora i srž omogućavaju obavljanje funkcije nadbubrežnih žlezda.

Naime onda kada su nadbubrežne žlezde zdrave i kada na zdrav i normalan način obavljaju svoju funkciju, to zapravo znači da njihova kora i njihova srž na zdrav i normalan način obavljaju procese svog lučenja.

Drugim rečima, zdrava i normalna funkcija nadbubrežnih žlezda, uslovljena je zdravim i normalnim obavljanjem procesa lučenja kore nadbubrežnih žlezda i zdravim i normalnim obavljanjem procesa lučenja srži nadbubrežnih žlezda.

O tome na koji način lučenje kore nadbubrežnih žlezda i lučenje srži nadbubrežnih žlezda, a samim tim i funkcija nadbubrežnih žlezda utiču na celokupnu funkciju ljudskog organizma, ali i o svemu onome što je potrebno da znate u vezi sa bolestima, sa simptomima bolesti i sa postupkom lečenja nadbubrežnih žlezda, pročitajte u nastavku teksta.

Nadbubrežna žlezda – funkcija

Proizvodi lučenja kore nadbubrežnih žlezda, razlikuju se u odnosu na proizvode lučenja srži nadbubrežnih žlezda.

Konkretno, kora nadbubrežnih žlezda, luči hormone iz grupe mineralokortikoida i to korikosteron, aldosteron i dezoksikortikosteron, zatim hormone iz grupe glikokortikoida i to hidrokortizol, kortizol i kortikosteron, ali i hormone koji se definišu kao androgeni hormoni i kao estrogeni hormoni (to je hormon estriol, hormon estron i hormon estradiol).

Uloga hormona koji pripadaju grupi mineralokortikoida, jeste da regulišu i da uravnoteže promet minerala (na prvom mestu promet natrijuma i promet kalijuma) i promet vode u ljudskom organizmu i da na taj način omoguće održavanje homeostaze i da smanje nivo reapsorpcije kalijuma u unutrašnjosti bubrežnih kanala, kao i nivo zadržavanja kalijuma u sastavu krvi.

Svoje pomenute uloge, ovi hormoni ispunjavaju i obavljaju tako što podstiču i tako što omogućavaju proces izlučivanja viška kalijuma iz organizma putem pražnjenja bešike, to jest putem mokrenja.

Uloga hormona koji pripadaju grupi glikokortikoida, jeste da regulišu i da uravnoteže promet ugljenih hidrata, promet lipida i promet proteina u ljudskom organizmu, ali i da omoguće proces stvaranja glukoze u organizmu i to iz sadržaja unetih proteina i iz sadržaja unetih aminokiselina. Paralelno, hormoni koji pripadaju grupi glikokortikoida, svojim prisustvom u ljudskom organizmu značajno doprinose sprečavanju nastanka i razvoja upalnih procesa i to tako što deluju antiinflamatorno (antiupalno). Onda kada je to potrebno, ovi hormoni takođe smanjuju i regulišu nivo limfocita i nivo eozinofila u organizmu.

Uloga hormona koji se definišu kao androgeni hormoni i kao estrogeni hormoni, jeste da omoguće zdrav i normalan razvoj polnih organa kod osoba oba pola (dakle i kod dečaka i kod devojčica) u periodu odrastanja i polnog sazrevanja.

Srž nadbubrežnih žlezda, luči hormone kao što su adrenalin i noradrenalin.

Uloga adrenalina i noradrenalina, jeste da ubrzaju rad srčanog mišića (u prisustvu delovanja stresa na organizam ili u prisustvu stanja uzbuđenosti organizma), da doprinesu povećanju snage srca, da omoguće sužavanje i širenje krvnih sudova, da omoguće širenje bronhija, da omoguće razgradnju masnog tkiva, da omoguće proces termoregulacije organizma itd.

Nadbubrežna žlezda – bolesti

Kao i sve druge vrste žlezda i uopšteno organa koji su smešteni u unutrašnjosti ljudskog organizma i nadbubrežne žlezde mogu postati izložene prisustvu različitih oblika bolesti.

loading...

Ono što je jako bitno napomenuti kada su u pitanju bolesti nadbubrežnih žlezda, jeste da se one ukoliko se jave najčešće javljaju na površini samo jedne nadbubrežne žlezde ili se odnose na poremećaj funkcije samo jedne nadbubrežne žlezde. Samo u retkim slučajevima, bolesti zahvataju obe nadbubrežne žlezde istovremeno.

Bolesti nadbubrežne žlezde, međusobno se mogu podeliti na bolesti koje zahvataju koru nadbubrežne žlezde i na bolesti koje zahvataju srž nadbubrežne žlezde.

O tome koje konkretno vrste bolesti mogu nastati na nadbubrežnoj žlezdi, ali i o tome na osnovu kojih simptoma se takve bolesti mogu prepoznati i kojim metodama lečenja se mogu sanirati, pročitajte u nastavku.

Feohromocitom – definicija, simptomi i lečenje

Feohromocitom, predstavlja vrstu takozvanog sekretujućeg tumora koji može nastati i koji se može razviti u srži nadbubrežne žlezde. U oko 90% slučajeva, prisustvo ove vrste tumora je izraženo kroz benigne (dobroćudne) promene i u tek 10% slučajeva, takve promene vremenom stiču predispoziciju za preobražavanje u maligne (zloćudne) promene.

Teoretski, feohromocitom može nastati u svim periodima života, ali kako je ustanovljeno u okviru medicinskih istraživanja u ogromnoj većini slučajeva ova vrsta tumora nastaje u toku 40-ih ili u toku 50-ih godina života. U nešto većoj meri, rizik od nastanka feohromocitoma je izražen kod osoba koje pripadaju crnoj rasi.

Osobe kod kojih je izražen von Hippel Lindau sindrom, osobe kod kojih je izražena neurofibromatoza i osobe kod kojih je izražena multiple endokrina neoplazija, čine populaciju koja je pojačano izložena riziku od nastanka feohromocitoma.

Simptomi:

Onda kada nastane i kada se razvije u srži nadbubrežne žlezde, feohromocitom se može prepoznati na osnovu manifestacije sledećih simptoma:

– Izraženost čestog i ponavljajućeg nastupanja povišenog krvnog pritiska (kod pojedinih pacijenata, može se dogoditi i da krvni pritisak bude konstantno povišen),

– Izraženost mučnina koje nastaju naglo i koje mogu, ali i ne moraju biti praćene povraćanjem,

– Izraženost glavobolje (takvu vrstu glavobolje, pacijenti veoma često opisuju kao pulsirajuću glavobolju),

– Izraženost blagih do intenzivnijih bolova u predelu grudnog koša,

– Izraženost nevoljnih pokreta, to jest tremora mišićnog tkiva,

– Izraženost pojačanog srčanog ritma,

– Izraženost naglog i ponavljajućeg preznojavanja,

– Izraženost nervoze i osećaja bezrazložne uznemirenosti organizma (Izraženost ovog simptoma vremenom može prerasti u izraženost anksioznosti),

– Izraženost opstipacije, to jest zatvora,

– Izraženost naglog gubitka telesne mase,

– Izraženost epistakse (to je pojava krvarenja iz nosa),

– Izraženost crvenila u regiji lica.

Nakon prepoznavanja upravo navedenih simptoma koji su karakteristični za prisustvo feohromocitoma, neophodno je pravovremeno obraćanja lekaru u cilju preciznog uspostavljanja dijagnoze ove vrste bolesti.

Dijagnostikovanje feohromocitoma, obavlja se u okviru sprovođenja odgovarajućih laboratorijskih analiza, ali i u okviru rendgenskog pregleda stomaka, kao i u okviru upotrebe magnetne rezonance. Ukoliko je potrebno, lekar može uključiti i dodatne metode pregleda.

Lečenje:

Lečenje feohromocitoma, obavlja se isključivo operativnim putem, tačnije postupkom hirurškog odstranjivanja ove vrste tumora. Operacija se može sprovesti na klasičan način ili laparoskopski u zavisnosti od želje, ali i u zavisnosti od stanja pacijenta.

Kušingov sindrom (ili Kušingova bolest) – definicija, simptomi i lečenje

Kušingov sindrom ili Kušingova bolest, predstavlja vrstu bolesti nadbubrežne žlezde koja zahvata koru nadbubrežne žlezde i koja nastaje kao posledica preterane aktivnosti kore nadbubrežne žlezde, to jest kao posledica prekomernog lučenja hormona kore nadbubrežne žlezde.

Nastanak ove bolesti, može biti uzrokovan dugotrajnim konzumiranjem medikamenata koji pripadaju grupi kortikosteroida i riziku od nastanka ove bolesti, jednako su izloženi i muškarci i žene.

– Simptomi:

Kušingov sindrom ili Kušingova bolest, može se prepoznati na osnovu manifestacije sledećih simptoma:

– Dolazi do povećanja količine masnih naslaga na telu i takva pojava postaje najizraženija u predelu lica i u predelu gornje polovine tela,

– Izraženost akni (čak i kod osoba čija koža inače nije podložna pojavi akni),

– Izraženost ljubičastih strija na koži,

– Izraženost usporenosti procesa zarastanja rana,

– Izraženost atipične stanjenosti kože,

– Izraženost povišenog krvnog pritiska,

– Izraženost glavobolje,

– Izraženost umora,

– Izraženost kognitivnih smetnji,

– Izraženost osećaja slabosti u mišićima,

– Izraženost gubitka koštane mase,

– Izraženost razdražljivosti i osećaja emotivne teskobe (kod pojedinih pacijenata, može biti izražena čak i depresija).

Pored navedenih simptoma, koji se u prisustvu Kušingovog sindroma mogu manifestovati kod oba pola, postoje i simptomi koji se mogu manifestovati isključivo kod žena ili isključivo kod muškaraca koji su oboleli od ove vrste bolesti.

Naime, kod žena, može doći do izraženosti simptoma kao što su neredovnost menstrualnog ciklusa i hirzutizam (to je pojava malja na ženskom licu), dok kod muškaraca može doći do izraženosti simptoma kao što su gubitak seksualne želje, erektivna disfunkcija i smanjena plodnost.

– Lečenje:

U cilju lečenja Kušingovog sindroma, mogu se primenjivati različite terapijske metode, a odabir takvih metoda, potrebno je usaglasiti sa stepenom razvoja ove vrste bolesti.

Naime, Kušingov sindrom se može lečiti postupkom smanjenja nivoa kortikosteroida u organizmu, zatim postupkom sprovođenja operativnog zahvata, postupkom sprovođenja radioterapije i postupkom podvrgavanja terapiji koja podrazumeva konzumiranje odgovarajućih medikamenata.

Svaku od pomenutih terapijskih metoda potrebno je da odredi isključivo lekar i to tek nakon definisanja precizne dijagnoze stadijuma, ali i uzroka Kušingovog sindroma.

Adisonova bolest – definicija, simptomi i lečenje

Adisonova bolest je još jedna u nizu bolesti koje mogu zahvatiti nadbubrežne žlezde. Ova vrsta bolesti, karakteristična je po tome što u ogromnoj većini slučajeva zahvata obe nadbubrežne žlezde istovremeno i samim tim, Adisonova bolest je jedna od najkomplikovanijih bolesti nadbubrežne žlezde.

U prisustvu Adisonove bolesti, nastaje i razvija se atrofija kore nadbubrežnih žlezda, odnosno propadanje kore nadbubrežnih žlezda.

Od 1855. godine, kada je ova bolest prvi put prepoznata i definisana, a onda i zavedena u medicinski rečnik, pa sve do danas, nije jasno definisan uzrok zbog kojeg ona nastaje.

Ono što je poznato, jeste da Adisonova bolest nastaje češće kod muškaraca nego kod žena i da se javlja najčešće između 25. i 45. godine života.

– Simptomi:

Prisustvo Adisonove bolesti, može se prepoznati na osnovu manifestacije sledećih simptoma:

– Izraženost prebojenosti određenih regija kože i sluzokože kao što su regija kože na šakama, regija kože na gornjim kapcima, regija kože na ustima, regija sluzokože na anusu i regija kože na genitalijama (ono što je karakteristično za izraženost ove vrste simptoma Adisonove bolesti, jeste da ona nastaje i do nekoliko meseci pre nego što dođe do nastanka i do razvoja drugih simptoma ove vrste bolesti),

– Izraženost oslabljenog apetita,

– Izraženost gubitka telesne mase,

– Izraženost smanjene otpornosti organizma na izlaganje fizičkom naporu,

– Izraženost opšte slabosti organizma (čak i u stanju mirovanja),

– Izraženost smanjenog nivoa kalijuma u sadržaju krvi (usled izraženosti takvog stanja dolazi do pojave bolova u mišićima i do pojave izraženosti mlitavosti mišića),

– Izraženost sniženog krvnog pritiska,

– Izraženost vrtoglavice,

– Izraženost osećaja suvoće u ustima,

– Izraženost opšte dehidriranosti organizma,

– Izraženost mučnine koja može, ali i ne mora biti praćena povraćanjem,

– Izraženost dijareje,

– Izraženost pojačane potrebe za solju,

– Izraženost promena koje su definisane kroz čulo mirisa i kroz čulo ukusa.

Osim navedenih simptoma Adisonove bolesti koji se mogu manifestovati kod osoba oba pola, postoje i određeni simptomi ove bolesti koji se mogu ispoljiti isključivo kod žena ili isključivo kod muškaraca.

Konkretnije, kod žena može postati izražen gubitak stidnih dlačica, kao i gubitak menstrualnog ciklusa, dok kod muškaraca može postati izražen gubitak seksualne želje i erektivna disfunkcija.

U retkim slučajevima, tačnije kod osoba kod kojih je Adisonova bolest otkrivena u poodmakloj fazi razvoja, može doći i do manifestacije simptoma kao što su nastupanje stanja šoka i prisustvo konstantno povišene telesne temperature.

– Lečenje

Postupak lečenja Adisonove bolesti, sprovodi se kroz upotrebu sintetičkih hormona koji imaju za cilj da nadomeste disfunkciju lučenja kore nadbubrežnih žlezda. Konkretno, pacijenti kod kojih se dijagnostikuje prisustvo Adisonove bolesti, doživotno treba da primenjuju terapiju sintetičkim kortizonom. Pritom, dozu i učestalost uzimanja ove vrste sintetičkog hormona, mora da odredi isključivo lekar i to nakon obavljanja detaljnih analiza zdravstvenog stanja pacijenta.

Takođe, osobama koje boluju od Adisonove bolesti, preporučuje se pojačano konzumiranje soli u periodu izlaganja visokim temperaturama, ali i uzimanje hidrokortizona u slučaju nastupanja adrenalinske krize.

Smanjeno i pojačano lučenje nadbubrežne žlezde

Osim prethodno navedenih i opisanih vrsta bolesti koje mogu zahvatiti nadbubrežne žlezde, ove vrste žlezda mogu biti izložene i izraženosti manje komplikovanih zdravstvenih smetnji u prisustvu kojih se samim tim može primeniti i prirodno lečenje.

Reč je o poremećajima funkcije nadbubrežnih žlezda koji mogu biti definisani kao smanjeno ili kao pojačano lučenje nadbubrežne žlezde.

Simptomi takvih poremećaja, razlikuju se od pacijenta do pacijenta i uslovljeni su konkretnom vrstom hormonalnog deficita, odnosno konkretnom vrstom hormona čija je koncentracija u organizmu povećana i to usled poremećaja funkcije nadbubrežne žlezde.

U većini slučajeva, takve vrste poremećaja pacijent može prepoznati na osnovu nastupanja jednog opšteg disbalansa u organizmu, a po prepoznavanju opšteg disbalansa u organizmu, pacijent treba da se obrati lekaru kako bi obavio detaljnu analizu krvi i kako bi na taj način ustanovio da li se radi o smanjenom ili o pojačanom lučenju nadbubrežne žlezde.

Čajna mešavina za saniranje smanjenog lučenja nadbubrežne žlezde

Pacijenti koji imaju problem sa smanjenim lučenjem nadbubrežne žlezde, takav problem mogu sanirati, ali i opšte stanje svog organizma mogu popraviti uz upotrebu čajne mešavine koja se priprema i koja se upotrebljava na sledeći način:

Potrebno je uzeti jednu supenu kašiku sušenog i usitnjenog korena ili listova šumske jagode i to pomešati sa istom količinom sušenih i usitnjenih cvetova i listova kičice i sa istom količinom sušenih i usitnjenih cvetova i listova biljke zlatnica (ili zlatica).

Kada ste navedene sastojke sjedinili i izmešali, prelijte ih sa 600 mililitara ključale vode, a zatim to poklopite i ostavite da odstoji sat ipo vremena, to jest 90 minuta.

Nakon toga, ovako pripremljen čaj procedite i njegovu količinu podelite na tri jednaka dela. Prvi deo popijte ujutru pre doručka, drugi deo popijte pre ručka i treći deo popijte pre večere.

Isti postupak, ponavljajte ukupno 10 dana.

Čajna mešavina za saniranje pojačanog lučenja nadbubrežne žlezde

Pacijenti koji imaju problem sa pojačanim lučenjem nadbubrežne žlezde, takav problem mogu sanirati, ali i opšte stanje svog organizma mogu popraviti uz upotrebu čajne mešavine koja se priprema i koja se upotrebljava na sledeći način:

Potrebno je uzeti jednu supenu kašiku sušenih i usitnjenih listova kupine i to pomešati sa istom količinom sušenih i usitnjenih listova i cvetova biljke dan i noć i sa istom količinom sušenih i usitnjenih listova koprive.

Nakon što ste navedene sastojke sjedinili, prelijte ih sa 600 mililitara ključale vode, a zatim ih poklopite i ostavite ih da odstoje sat ipo vremena, to jest 90 minuta. Zatim, tako pripremljen čaj procedite i podelite ga u tri jednake količine. Prvu količinu, popijte pre doručka, drugu pre ručka i treću pre večere.

Isti postupak, ponavljajte ukupno 30 dana, a zatim napravite pauzu od 10 dana, pa ponovite još jednu turu upotrebe ovog čaja u trajanju od takođe 30 dana. Na taj način, uspećete da normalizujete lučenje nadbubrežne žlezde.

Sponzorisano:

loading...
Loading...