Zdravlje

Psihoorganski sindrom – definicija i terapija

Šta je psihoorganski sindrom?

Psihoorganski sindrom je psihički poremećaj koji je uzrokovan organskim faktorima. Oni mogu da posredno ili neposredno oštete funkciju centralnog nervnog sistema. Dele se na:

  1. Organske i simptomatske duševne poremećaje

U ovu grupu spadaju demencije različitog porekla, delirijumi do koji nije došlo zbog upotrebe narkotika ili alkohola.

Ovde još spadaju i psihički poremećaji koji su posledica neke bolesti ili oštećenja centralnog nervnog sistema.

  1. Duševni poremećaji i poremećaji ponašanja

Ovi poremećaji su uzrokovani korišćenjem psihoaktivnih supstanici.

Psihoorganski sindrom obuhvata akutni i hronični moždani sindrom.

Akutni moždani sindrom – Ovde se javljaju poremećaji svesti, pamćenja, shvatanja, orijentacije, kao i sposobnost učenja i prosuđivanja. Mogu da se jave i promene raspoloženja, promena etičkih stavova, kao i umanjena sposobnost da se odluke donose samostalno.

Uzroci ovog sindroma mogu da budu:

– Nedostatak faktora koji su nužni za funkcionisanje centralnog nervnog sistema kao što su nedostatak kiseonika, glukoze, nedostatak sna.

– Otrovi kao što su ugljen monoksid, cijanid, olovo, neki lekovi, narkotici, alkohol

– Zarazne bolesti poput encefalitisa i meningitisa

– Tumori centralnog nervnog sistema i metastaze

– Endokrilni  i poremećaji metabolizma

– Povrede glave

Kada se govori o psihoorganskom sindromu, uglavnom se govori o demenciji, zato se i ova dva pojma uzimaju kao sinonimi. Demencija se odnosi na promene u spoznajnim (kognitivnim) sposobnostima kod osoba koje boluju od ogranskog oboljenja nervnog sistema. Javljaju se poremećaji sposobnosti pamćenja, kao i drugi kognitivni nedostaci kao što su: apraksija, disfazija, agnozija, poteškoće u donošenju samostalnih, svakodnevnih odluka i poremećaj orijentacije.

loading...

Obično, bolesnik koji pati od demencije ne dolazi sam kod lekara da traži pomoć, već ga dovode članovi porodice ili prijatelji kada primete promene kod njega. Te promene se izražavaju u poteškoćama u vezi pamćenja, kada osoba otežano izvršava svakodnevne poslove, kao što su vožnja automobila ili kuvanje, ili kada osoba zakazuje u poslu.

Sama pojava bolesti, kao i brzina njenog progresa su važne karakteristike ovog     sindroma. Češće na degenerativni proces, a ređe na intrakranijsku ekspanziju upućuje postupni progredijentni progres demencije. Na Creutzfeld-Jacobovu bolest i na njene varijacije, može da upute simptomi demencije koji se brzo razvijaju, a prate ih duševni poremećaji.

Dobra deo demencija javljaju se kao posledica cereberovaskularne bolesti, i u tim slučajevima se govori o vaskularnim demencijama. Kroz istoriju, dugo se vaskularnim bolestima pripisivalo upravo intelektualno propadanje. Ovakva vrsta demencije se do skorog vremena nazivala arteriosklerotičnom demencijom.

Međutim, došlo se do novih saznanja, gde ovaj stepen demencije nije u vezi sa arteriosklerotičnom demencijom, već sa delom propadanja moždanog tkiva, koji može da bude posledica lakunarnih infrakcija kojie su nastale unutar moždane materije.

Šta je demencija?

Demencija predstavlja propadanje intelektualnih sposobnosti koje je progresivno i nepovratno. Za ovo oboljenje karakteristična je umanjena sposobnost učenja novih stvari, kao i slabljenje sećanja na starije informacije. Javljaju se još i kognitivni poremećaji kao što su:

Afazija – poremećaj govora

Apraksija – iako motorički sistem ostaje očuvan, smanjena je sposobnost obavljanja motoričkih aktivnosti

Agnozija – iako senzorne funkcije ostaju očuvane, javlja se nemogućnost prepoznavanja i identifikacija predmeta

Poremećaji u funkcionisanju – kao što su organizacija i planiranje

Prema podacima o učestalosti demencije nakon studija koje su rađene u velim državama poput SAD-a, Švedske, Danske i Velike Britanije, kod osoba starijih od 65 godina, demencija se javlja od 9 do 14 posto.

Trećina osoba obolelih od demencije nije u stanju da vodi nikakav samostalni život. Uopšteno govoreći, prevalencije demencije, čak i njenih blagih oblika, kod osoba koje su prešle osamdeset i petu godinu života, u proseku bi iznosilo od trideset do trideset i pet posto.

Od ove bolesti, bilo da je oblik demencije teži ili blaži, boluje oko pet posto populacije u dobi od preko 65 godina života. Kod osoba koje su starije od 85 godina, statistike kažu da je procenat veći i da iznosi od 20 do 22 procenata.

Postoji nekoliko tipova demencije, a najčešći je Alchajmerovog tipa.

Obično se demencije dele na dve kategorije: na primarnu i sekundarnu.

Primarna demencija podrazumeva direktno oštećenje mozga.

Sekundarna demencija je obično izazvana bolestima koje ne napadaju direktno mozak.

Primarna demencija

U primarnu demenciju spada i Alcjhamerova bolest i ona obuhvata skoro 50 procenata demencije kod starije populacije. Demencija se najčešće javlja u pedesetim i šezdesetim godinama života. Ova bolest veoma brzo napreduje i u većini slučajeva već nakon pet godina prelazi u kategoriju teške demencije.

Rizik od obojeljenja se povećava sa starošću, mada su zabeleženi i slučajevi kod osoba od tridesetak godina. Jedan od uzroka ranog javljanja demencije je kod osoba koje su već imale nasledne predispozicije.

U SAD-u se Ajchajmerov oblik demencije najčešće javlja. U slučaju ove bolesti moždano tkivo potpuno propada, a smrt se javlja tek nakon deset do dvanaest godina od nastanka prvih simptoma bolesti. Ova bolest se češće javlja kod žena nego kod muškaraca. Početni simptomi ove bolesti su poteškoće u koncentraciji u pamćenju novih stvari.

Dešava se da obolela osoba izgleda kao da je rasejana i razdražljiva i to može da joj ozbiljno poremeti svakodnevni život. Javlja se sve jači gubitak pamćenja i bolesnik postaje dezorijentisan i uznemiren.  Pri autopsiji se utvrđuje da je promena u mozgu koja je primarna opšta atrofija cerebralnog korteksa. To se dešava zato što se gube nervne ćelije, naročito dendrit i nervna vlakna.

Uzroci tih promena su promene broja acetilkolinskih neurona, aluminijum, geni, zarazne bolesti poput meningitisa i encefalitisa, zatim neurološke bolesti poput Huntingtonove bolesti, Parkinsonove bolesti i hidrocefalusa pri normalnom pritisku.

Sekundarna demencija

Ova vrsta demencije može da nastane usred raznih stanja ili bolesti. Jedan od     najglavnijih uzroka za nastanak ove bolesti je depresija. Ostali uzroci mogu da budu hormonalne neravnoteže, moždani udari i različite infekcije poput upale pluća i AIDS-a.

Psihoorganski sindrom se najčešće javlja kod hroničnih alkoholičara. Može je javiti kada dođe do oštećenja talamusa koji se nalazi u mozgu. Neke statistike pokazuju da je ovaj sindrom češće javlja kod žena nego kod muškaraca. Karakteristike za ovaj sindrom su poremećaj pamćenja, orijentacije i rasuđivanja. Javlja se i amnezija i konfuznost.

Lečenje psihoogranskog sindroma

Za sada još uvek nije pronađen lek za ovu bolest, ali se uveliko radi na tome. Svakako, postoje lekovi koji mogu da ublaže simptome, poboljšaju intelektualno stanje i da uspore napredovanje bolesti. Kod lečenja je važno da se, uz odgovarajući bolnički smeštaj, uklone štetna dejstva faktora koji su uzročnici bolesti.

Postoji i neka hrana koja može preventivno da deluje protiv nastanka demencije. Istraživanja pokazuju da ljudi koje konzumiraju mediteransku ishranu imaju manje šanse da obole od ove bolesti. To posebno važi za ljude koji su stariji od šezdeset godina. Unošenjem namirnica koje su bogate Omega 3 masnim kiselinama u koje spadaju skuša, haringa, losos, sardina, tuna, pastrmka i druge vrste ribe, u kombinaciji sa dosta povrća, može se smanjiti mogućnost za obolevanje od demencije. Trebalo bi izbegavati unos zasićenih masti, crvenog mesa, kao i mlečne proizvode.

Mleko, brokoli, borovnica i kari su takođe veoma dobri u prevenciji ove bolesti.

Istraživanja su pokazala da unos tri čaša mleka dnevno, posebno kod ljudi koji spadaju u stariju populaciju, smanjuju šanse za nastanak Alchajmerove i Parkinsonove bolesti. Brokoli u sebi sadrži hranljive sastojke koje povoljno deluju na funkciju mozga. Vitamin K je odgovoran za ojačavanje kognitivnih sposobnosti, dok holing poboljšava pamćenje. U brokoliju se nalazi i ogromna količina folne kiseline i ona može da spreči nastanak Alchajmerove bolesti.

Neka istraživanja pokazuju da nedostatak folne kiseline može da izazove depresiju. Ljudi koji jedu dosta brokolija mogu da izbegnu ovu bolest i da budu srećniji.

Sponzorisano:

loading...
Loading...