Zdravlje

Sjogrenov sindrom – simptomi, uzrok, iskustva i lečenje

Sjogrenov sindrom, predstavlja vrstu oboljenja koje je na osnovu načina na koji se manifestacija njegovih simptoma izražava u unutrašnjosti ljudskog organizma, definisano kao autoimuno.

Kao i kada su u pitanju svi drugi oblici autoimunih oboljenja, Sjogrenov sindrom, kada je izražen u ljudskom organizmu, takođe uzrokuje i izaziva nekontrolisanu proizvodnju antitela, koja reaguju tako što napadaju ćelije određenih regija zdravog tkiva, pokušavajući na taj način da ih unište, jer ih prepoznaju kao strana tela od kojih je potrebno odbraniti organizam.

Regije zdravog tkiva koje bivaju napadnute od strane antitela usled izraženosti Sjogrenovog sindroma, jesu regija tkiva suznih žlezda i regija tkiva pljuvačnih žlezda.

Usled napada koje antitela vrše na tkivo suznih žlezda, kao i na tkivo pljuvačnih žlezda, nastaju i počinju da se razvijaju najpre blagi, a kasnije i vrlo izraženi poremećaji u funkciji pomenutih žlezda.

Onda kada dođe do poremećaja funkcije suznih žlezda, kao i do poremećaja funkcije pljuvačnih žlezda, tada se može konstatovati da je Sjogrenov sindrom u podmakloj fazi razvoja i srazmerno tome, tada dolazi do ispoljavanja izraženih i lako primetnih simptoma ove vrste oboljenja.

Kod jednog dela pacijenata kod kojih je dijagnostikovano prisustvo Sjogrenovog sindroma, dešava se i to da se manifestacija simptoma ovog oboljenja vremenom sa regije tkiva suznih žlezda i sa regije tkiva pljuvačnih žlezda, proširi i na druge regije zdravog tkiva u organizmu.

U tom slučaju, manifestacija simptoma Sjogrenovog sindroma najčešće zahvata tkivo pluća, tkivo bubrega ili tkivo organa nervnog sistema.

U zavisnosti od činjenice da li je manifestacija simptoma Sjogrenovog sindroma svedena isključivo na regiju tkiva suznih žlezda i na regiju tkiva pljuvačnih žlezda ili je proširena i na druge regije tkiva, ovaj oblik oboljenja može u manjoj ili u većoj meri uticati na kvalitet života.

Ono što je takođe važno naglasiti kada je u pitanju sam način definisanja oboljenja kakvo je Sjogrenov sindrom, jeste činjenica da je ovo oboljenje prvi put dijagnostikovano i opisano u medicinskim spisima davne 1933. godine i to od strane Henrika Sjogrena, istaknutog švedskog oftalmologa, po kojem je ovaj sindrom kao što je to očigledno zapravo i dobio ime.

Kako je pomenuti oftalmolog ustanovio, ovaj oblik oboljenja se prvobitno manifestovao pretežno kod pacijenata kod kojih je istovremeno bila prisutna dijagnoza reumatoidnog artritisa.

Ta činjenica, uticala je da se Sjogrenov sindrom definiše i prihvati kao sekundarni oblik oboljenja koje nastaje i koje se razvija pod uticajem prethodno izraženog reumatskog oboljenja koje je aktivno u organizmu.

Shodno tome, Sjogrenov sindrom je čak i danas u brojnim stručnim knjigama iz oblasti medicine zaveden kao pojam koji predstavlja naziv za autoimuno reumatsko oboljenje.

Međutim, ono što se u međuvremenu dogodilo, jeste to da su novija medicinska istraživanja pokazala, ali i višestruko dokazala da Sjogrenov sindrom može nastati i da se može razviti i kod osoba koje su prethodno bile savršeno zdrave i kod kojih samim tim nije uspostavljena dijagnoza reumatoidnog artritisa.

Takav oblik Sjogrenovog sindroma, savremeni medicinski stručnjaci nazivaju primarnim oblikom ovog oboljenja.

Na osnovu statističkih podataka, koji se mogu poistovetiti sa rezultatima brojnih medicinskih istraživanja, Sjogrenov sindrom čak devet puta učestalije nastaje kod osoba ženskog pola, nego što je to slučaj kod osoba muškog pola.

Kada je u pitanju period života u kojem je izražen najveći stepen rizika od nastanka i od razvoja Sjogrenovog sindroma, ovaj oblik oboljenja, najčešće nastaje između četrdesete i šezdesete godine života.

Ipak, nikako ne treba zanemariti činjenicu da Sjogrenov sindrom može nastati i kod znatno mlađih, kao i kod starijih osoba.

Rizičnim grupama populacije, kod kojih je takođe izražen pojačan rizik od nastanka Sjogrenovog sindroma, pripadaju i osobe kod kojih je izražena genetska predispozicija za nastanak ove vrste oboljenja, zatim osobe kod kojih je već izražen neki drugi oblik autoimunog oboljenja (kao što je eritemski lupus, kao što je dijabetes ili kao što je Hašimoto sindrom) i osobe kod kojih je funkcija imunološkog sistema iz bilo kojeg razloga kroz duži vremenski period i drastično poremećena i oslabljena.

loading...

Poboljšanje i očuvanje normalne i zdrave funkcije imunološkog sistema, kod zdravih osoba, u značajnoj meri može da smanji nivo rizika od nastanka Sjogrenovog sindroma, dok kod osoba kod kojih je Sjogrenov sindrom već izražen, poboljšanje funcije imunološkog sistema može da olakša i da ubrza postupak i proces lečenja.

Sjogrenov sindrom – simptomi

Glavni i osnovni simptomi kroz koje se manifestuje izraženost Sjogrenovog sindroma, odnose se na pojavu promena koje nastaju kao posledica poremećaja funkcije suznih žlezda i kao posledica poremećaja funkcije pljuvačnih žlezda.

Takve promene, koje ćemo u nastavku konkretno nabrojati, postaju ispoljene u prvoj fazi razvoja oboljenja, a kasnije, izraženost oboljenja se manifestuje i kroz pojavu brojnih drugih simptoma.

Evo koji konkretno simptomi se ubrajaju u simptome Sjogrenovog sindroma:

Usta postaju izrazito suva,

Sa regije unutrašnjosti usne duplje, suvoća se prenosi i na regiju grla,

Jezik postaje blago otečen i beo,

Javljaju se problemi prilikom gutanja: Takvi problemi, podrazumevaju prisustvo bola pri gutanju, a nastaju kao posledica suvoće usta i grla,

Mogu se javiti problemi prilikom govora: Manifestacija ovog simptoma, na svu sreću nije zapažena kod svih pacijenata koji boluju od Sjogrenovog sindroma, ali ukoliko do nje ipak dođe, ona je u tom slučaju, baš kao i manifestacija prethodno navedenog i opisanog simptoma uzrokovana prisustvom suvoće usta i grla,

Pljuvačne žlezde, koje su parne i koje se nalaze u unutrašnjosti vrata ispod donje vilice, postaju uvećane: U početnoj fazi razvoja Sjogrenovog sindroma, otečenost pljuvačnih žlezda je tek blago izražene i pljuvačne žlezde su u toj fazi razvoja oboljenja mekane na dodir i ne reaguju pojavom bola prilikom dodira. Međutim, kako Sjogrenov sindrom počne dalje da se razvija, otečenost pljuvačnih žlezda postepeno postaje sve izraženija i pljuvačne žlezde postaju tvrde i bolne na dodir, a na spoljašnjoj strani vrata, koža u koja se nalazi u njihovoj regiji postaje primetno crvena i izgleda tako kao da je zahvaćena upalom,

Gingiva (desni) postaje osetljiva i sklona pojavi različitih oblika iritacija, kao što su na primer crvenilo, krvarenje, osetljivost na dodir, ispucalost ili otok: Svi od navedenih oblika iritacija, nastaju kao posledica suvoće koja je izražena u unutrašnjosti usta.

Zubi postaju osetljivi i podložni ubrzanom stvaranju kamenca, ali i strvaranju karijesa: I ovaj simptom, kao i brojni drugi prethodno navedeni simptomi Sjogrenovog sindroma, uzrokovan je suvoćom koja je izražena u unutrašnjosti usne duplje. U određenom broju slučajeva, pacijenti kod kojih je izražen sjogrenov sindrom, vremenom postaju suočeni i sa ispadanjem zuba kojem prethodi postepeno rasklimavanje i klimanje zuba,

Javlja se suvoća očiju: Manifestacija ovog simptoma, predstavlja direktnu posledicu poremećene funkcije suznih žlezda,

Oči postaju osetljive i učestalo do konstantno iziritirane: Takva činjenica, uzrokovana je manifestacijom prethodno pomenutog simptoma, a to je suvoće očiju i odražava se na pojavu ispucalih kapilara u očima, kao i na pojavu crvenila sluznice koja određuje ivice gornjih i donjih kapaka,

Javlja se izraženost umora koji neretko poprima formu hroničnog umora: Ovaj simptom, pacijenti koji boluju od Sjogrenovog sindroma, veoma teško uspevaju da saniraju, čak i ukoliko se trude da dovoljno spavaju i da što češće odmaraju. Takva činjenica, predstavlja uzrok pojave različitih oblika problema koji se odražavaju na socijalni život. Naime, pacijenti koji se nađu na meti manifestacije ovog simptoma Sjogrenovog sindroma, veoma često gube interesovanje za druženjem i svoje društvene aktivnosti svode na minimalnu meru,

Javlja se opšta malaksalost organizma: Manifestacija ove vrste simptoma Sjogrenovog sindroma, takođe u značajnoj meri može da utiče na poremećaj društvene ativnosti pacijenta koji joj je izložen,

Dolazi do pojave povišene telesne temperature: U većini slučajeva, temperatura je tek blago povišena i retko prelazi 38 stepeni,

Dolazi do pojave vaskularnih promena koje nastaju i koje se mogu primetiti na koži pacijenta koji boluje od Sjogrenovog sindroma.

Simptomi Sjogrenovog sindroma, koje smo upravo naveli i opisali, istovremeno predstavljaju simptome primarnog oblika ove vrste oboljenja, kao i simptome sekundarnog oblika ove vrste oboljenja. Međutim, u vezi sa tim, potrebno je navesti jedan važan podatak, a to je sledeće:

Ukoliko je reč o primarnom obliku Sjogrenovog sindroma, manifestacija simptoma u tom slučaju biva ograničena na upravo tim, prethodno navedenim i opisanim simptomima.

Sa druge strane, ukoliko je reč o sekundarnom obliku Sjogrenovog sindroma, manifestacija simptoma u tom slučaju postaje proširena, što konkretnije znači da dolazi do manifestacije dodatnih simptoma, koji su povezani sa simptomima oboljenja koje je izraženo kao primarno, a to je najčešće reumatoidni artritis.

Naime, pacijenti kod kojih dođe do nastanka i do razvoja sekundarnog oblika Sjogrenovog sindroma, koji je najčešće uzrokovan prethodno izraženim prisustvom reumatoidnog artritisa, u gotovo 100 procenata slučajeva su paralelno sa manifestacijom simptoma primarnog oblika Sjogrenovog sindroma suočeni i sa manifestacijom simptoma kao što je na primer prisustvo bolova u zglobovima ili kao što je prisustvo ukočenosti zglobova.

Takođe je važno napomenuti i to da u okviru izraženosti sekundarnog oblika Sjogrenovog sindroma, postoji naglašen rizik od širenja manifestacije simptoma na regije tkiva koje nisu povezane sa regijom tkiva suznih žlezda ili sa regijom tkiva pljuvačnih žlezda.

Najčešće, u prisustvu sekundarnog oblika Sjogrenovog sindroma, manifestacija simptoma se sa tkiva suznih žlezda i sa tkiva pljuvačnih žlezda, prenosi na tkivo pluća, na tkivo bubrega ili na tkivo organa nervnog sistema.

Kada su u pitanju pacijenti ženskog pola kod kojih je izraženo prisustvo sekundarnog oblika Sjogrenovog sindroma, veoma često se događa da jedan od simptoma bude manifestovan i kroz pojavu suvoće vaginalne sluznice.

Sjogrenov sindrom – uzrok

Ukoliko govorimo o uzroku nastanka i razvoja Sjogrenovog sindroma, prvo što želimo da napomenemo, jeste da takav uzrok uprkos brojnim i vrlo iscrpnim medicinskim istraživanjima, ipak i dalje nije konkretno i pouzdano ustanovljen, pa samim tim ni poznat.

Ono što se zna, jeste da postoje takozvane rizične grupe populacije koju čine osobe kod kojih je rizik od nastanka i od razvoja Sjogrenovog sindroma značajno veći nego što je to slučaj kod ostalih.

Takve, rizične grupe populacije, kao što smo u samom uvodnom delu teksta već i naveli, čine osobe kod kojih je prethodno izražena dijagnoza reumatoidnog artritisa, zatim osobe kod kojih je prethodno izražena dijagnoza nekog drugog oblika autoimunog oboljenja, osobe kod kojih je funkcija imunološkog sistema značajno i kroz duži vremenski period oslabljena, osobe koje su ženskog pola i starosti između četrdeset i šezdeset godina i osobe kod kojih je izražena genetska predispozicija za nastanak i za razvoj Sjogrenovog sindroma.

Sjogrenov sindrom – iskustva

Pacijenti kod kojih je izražena dijagnoza Sjogrenovog sindroma, kako i sami svedoče o tome, suočeni su sa oblikom oboljenja koje ukoliko na vreme ne počne da se tretira i koje ukoliko se kontinuirano ne tretira uz upotrebu odgovarajuće terapije, može u značajnoj meri da poremeti kvalitet života.

Iz tog razloga, odmah po prepoznavanju simptoma Sjogrenovog sindroma, neophodno je obratiti se lekaru i zatražiti pomoć.

Pravovremeno obraćanje lekaru, ne samo da može značajno da olakša život sa ovom bolešću, već može i da spreči njenu progresivnost i njen negativan uticaj na celokupno zdravlje.

Sjogrenov sindrom – lečenje

Sav trud i vreme koje su stručnjsci iz oblasti medicine uložili u brojne pokušaje da pronađu lek protiv Sjogrenovog sindroma, na žalost još uvek nisu rezultirali pronalaženjem takvog leka.

Zato, lečenje sjogrenovog sindroma, još uvek se sprovodi kroz istovremenu upotrebu više različitih medicinskih preparata, koji deluju simptomatski, to jest koji deluju tako što utiču na saniranje pojedinačnih simptoma Sjogrenovog sindroma.

Koji konkretno medicinski preparati će biti uključeni u lečenje Sjogrenovog sindroma, zavisi od broja i od vrste simptoma ovog oblia oboljenja, koji se kod jednog određenog pacijenta manifestuju.

To znači da se postupak lečenja sjogrenovog sindroma mora određivati i sprovoditi isključivo individualno.

Veoma često, pristupa se upotrebi veštačke pljuvačke, kao i upotrebi veštačkih suza. Upotreba takvih preparata, ima za cilj da nadomesti smanjenu ili potpuno obustavljenu funkciju suznih žlezda, kao i smanjenu ili potpuno obustavljenu funkciju pljuvačnih žlezda.

Ono što je takođe važno napomenuti, a što se donekle može nadovezati na temu lečenja Sjogrenovog sindroma, jeste podatak da pacijenti koji boluju od ove vrste oboljenja nikako ne smeju pristupati upotrebi medikamenata koji pripadaju grupi antihistaminika, kao ni upotrebi medikamenata koji pripadaju grupi nazalnih dekongestitiva. Upotreba takvih medikamenata, mogla bi da doprinese pogoršanju stanja pacijenta i to kroz pojačavanje učestalosti manifestacije simptoma i kroz pojačavanje intenziteta simptoma Sjogrenovog sindroma.

Na samom kraju sadržaja ovog teksta, ne smemo izostaviti još jednu važnu činjenicu, a to je da kompletnu terapiju koja će se sprovoditi u cilju lečenja Sjogrenovog sindroma, ali i trajanje ili pak učestalost ponavljanja sprovođenja takve terapije, mora određivati samo i isključivo lekar i to tek po obavljanju detaljnih pregleda i analiza pacijenta.

U protivnom ukoliko pacijent sam donosi odluku o postupku lečenja Sjogrenovog sindroma ili ukoliko pacijent takvu odluku oblikuje u skladu sa iskustvom osobe koja takođe boluje od iste vrste oboljenja, može doći do bespotrebne pojave određenih kontraindikacija, koje neretko mogu biti veoma komplikovane i koje mogu pogoršati ukupno zdravstveno stanje pacijenta.

Kako do pojave takvih kontraindikacija terapije ne bi došlo, sve što je potrebno da uradite, jeste da na vreme izbegnete rizik i da se na vreme obratite lekaru koji će vam odrediti i prepisati pravi oblik terapije.

Sponzorisano:

loading...
Loading...