Uzgajanje

Difenbahija cvet – sadnja, uzgoj, nega, održavanje, cena

Difenbahija (Dieffenbachia amoena) se u našim krajevima gaji zbog svoje lepote, i spada u ukrasne ili sobne biljke, a vodi poreklo iz južne Amerike, gde raste u gustim tropskim šumama.

Biljka je dobila ime po nemačkom botaničaru Difenbahu, koji je prvi otkrio i opisao njena svojstva i način uzgajanja.

Iako se zove ukrasnim ili sobnim cvećem, i ubraja se u biljke cvetnice, činjenica je da difenbahija (tj većina vrsta koje se kod nas uzgajaju u kućnim uslovima) – ne cveta.

Iako postoji preko 30 različitih vrsta difenbahije, nisu sve vrste pogodne za uzgoj u saksijama, pa ćemo u daljem tekstu, zainteresovane čitaoce upoznati sa osnovnim karakteristikama, načinom uzgoja i održavanja ove ukrasne biljke.

Spoljni izgled difenbahije – „otrovna lepotica iz saksije“

Biljka difenbahija, koja pripada porodici Aracea i spada u red biljaka iz tropskih krajeva, veoma je otporna i laka za uzgoj, ali se smatra, da je zbog visokog sadržaja supstance poznate pod imenom – kalcijum oksalat, difenbahija u stvari otrovna, pa se zato sve češće nalazi na „lošem glasu“, uprkos svojoj nesumnjivoj i nadaleko cenjenoj lepoti.

Pomenuta supstanca, koja se u obliku „soka“ u najvećoj količini nalazi u stabljici biljke, ali i u njenim listovima, je zapravo otrovni sastojak, kako za životinje tako i za čoveka.

Međutim, otrovni sok se nikada ne nalazi na površini biljke, tako da, sve dok ne dođe do prelamanja stabljike (bilo slučajno, bilo zbog „pelcerovanja“) ili kidanja listova, difenbahija je potpuno bezopasna za sadnju i uzgoj u kućnim uslovima.

Sama biljka, ima uspravnu stabljiku i ovalne ili blago zašiljene zelene listove, koji su ili jednobojni, ili pak prošarani belim ili bledo-žutim linijama, tačkama, ili šarama drugog oblika. Difenbahija, u zavisnosti od vrste, može da poraste i do visine od 1,5-2 metra, tako da joj je potrebno obezbediti dosta prostora.

Suština je u tome, da se vrste difenbahije razlikuju upravo prema izgledu listova i obliku i bogatstvu „šara“ na njima, ali je za to ipak potrebno oštro oko botaničara, jer laicima koji difenbahiju kupuju ili uzgajaju kao ukrasnu biljku, njena lepota nije umanjena, bez obzira na vrstu, prošaranost i manju ili veću zašiljenost listova.

Da li je difenbahija otrovna i da li je bezbedna za uzgoj u kućnim uslovima?

Odgovor na pitanje o otrovnosti difenbahije, najbolje je potražiti od stručnjaka iz oblasti botanike, ali se pretpostavlja da je veliki broj vrsta, a koje se kod nas prodaju ili uzgajaju, na žalost u manjoj ili većoj meri bogat pomenutim kalcijum-oksalatom, a samim tim i otrovan.

Međutim, u potpunosti je pogrešno mišljenje, da su otrovne supstance iz ove biljke sklone isparavanju preko površine listova na sobnoj temperaturi, tako da je u smislu pravilnog uzgoja i rukovanja, ova cvetnica potpuno bezopasna za zdravlje.

Veoma je bitno naglasiti, da iako je difenbahija sobna biljka, nikako se ne preporučuje da se drži u spavaćoj sobi ili na dohvatu dece, jer su kako je prethodno naglašeno njeni listovi otrovni ukoliko se prelome, sažvaću ili pak progutaju, a ukoliko se nakon „rada“ oko ove biljke, njenim sokom slučajno dotaknu oči ili sluznice, može da dođe do veoma izražene alergijske ili nadražajne reakcije.

Poznati su, naročito u svetu, pojedinačni i na svu sreću retki smrtni ishodi, naročito zbog trovanja male dece sokom iz listova ili stabla difenbahije.

Međutim, kako je kasnijim istraživanjima potvrđeno, pretpostavlja se da su takva deca imala neki vid preosetljivosti na sastojake biljke (ili na sam kalcijum oksalat), a koji su doveli do nastanka anafilakse tj najtežeg oblika alergijske reakcije (koji je praćen gušenjem zbog nastanka otoka, i posledičnom smrću usled razvoja anafilaktičkog šoka).

loading...

Dakle, činjenica je da difenbahija sadrži otrovne supstance, pa se zato treba pridržavati nekoliko osnovnih saveta:

– posle rada oko ove biljke (presađivanja, kidanja lišća, skraćivanja stabljike, „uzimanja“ pelcera), treba obavezno dobro oprati ruke;

– biljku je najbolje držati van domašaja male dece, koja iz radoznalosti mogu otkinuti i progutati delove biljke, ili pak otrovni sok može doći u dodir sa njihovom nežnom kožom, sluznicama ili očima;

– biljku je takođe, poželjno držati van domašaja kućnih ljubimaca, koji se takođe zadesno tj nenamerno mogu otrovati sokom difenbahije

Koji su uslovi neophodni za uzgoj difenbahije?

Iako je poreklom tropska biljka, difenbahija koja se kod nas uzgaja, ne voli preterane klimatske uslove tj direktno izlaganje sunčevom svetlu, veliku vlažnost vazduha i zemljišta, niti mesta na kojima postoji izrazito jako i neprestano strujanje vazduha (u žargonu poznatije kao – promaja).

Saksiju sa ovom ukrasnom biljkom, najbolje je postaviti tako – da listovima „bude okrenuta“ prema severoistoku; da bude udaljena od izvora toplote bilo koje vrste; kao i da bude smeštena u senovitija mesta (tj u hladovinu).
Biljka je veoma osetljiva na čestu promenu mesta saksije, tako da kada joj se jednom pronađe „odgovarajuće“ mesto u kući ili stanu, najbolje je da tu i ostane tj da se prečesto ne premešta.

Zemljište u koje se difenbahija sadi, treba da je umerene vlažnosti, a saksija dovoljno prostrana, kako bi biljka nesmetano mogla da napreduje i u visinu, i da se „razlistava“.

Biljka se ne sme zalivati suviše često, odnosno, u zavisnosti od temperature u stanu, ali i od vlažnosti vazduha, najbolje je bilku tokom zime zalivati jednom nedeljno, obavezno mlakom vodom, koja je prethodno odstajala nekoliko sati.

U proleće i leto, difenbahija se zaliva nešto češće tj 2-3 puta u toku nedelje, a listovi se mogu povremeno nežno „prebrisati“ vlažnom krpom, ili se poprskati mlakom vodom iz posude sa raspršivačem (posebno kada su sobna ili spoljna temperatura dosta visoke).

Idealne temperature koje odgovaraju nesmetanom napredovanju ove biljke, su leti oko 22-24˚C, a zimi oko 15-18˚C, naravno uz odgovarajuću vlaznost vazduha u prostoriji, koja po mogućstvu, treba da bude umerena tj ne suviše visoka.

Difenbahija se, posebno ukoliko se radi o mlađoj biljci, mora prihranjivati tečnim mineralnim đubrivima, a taj proces je najbolje obavljati u proleće i leto, otprilike na svakih 15 dana.

Kako po svojoj prirodi, difenbahija spada u biljke koje veoma brzo i „raskošno“ rastu, najmanje jednom godišnje (opet najbolje u proleće), potrebno je biljku presaditi u novu, najbolje duplo veću saksiju.

Kako se difenbahija rasađuje?

Difenbahija raste iz pelcera, koji predstavlja mladicu, odnosno novi izdanak već formirane i „zrele“ biljke, a koji se nakon pažljivog otkidanja (kada je neophodno nositi rukavice, zbog verovatnog curenja otrovnog soka iz stabljike biljke), stavlja u vodu kako bi „pustio“ žilice.

Pelcer se otkida, tj difenbahija se sadi, najbolje u proleće, kada su i temperaturni uslovi i vlažnost atmosferskog vazduha idealni za njeno nesmetano i pravilno napredovanje.

Kada pelcer pusti dovoljnu količinu žilica, on se sadi u malu saksiju, i od njega se formira mlada sadnica difenbahije.

Proces formiranja sadnice iz pelcera difenbahije, podrazumeva, da se najpre na dno saksije stavi tanak sloj krupnog peska ili pak usitnjen stiropor, kako bi se obezbedila pravilna drenaža vode, a zatim se stavlja tanak sloj zemlje; nakon pomenutog tankog sloja zemlje, stavlja se pelcer sa žilicama, i na kraju se saksija do vrha napuni zemljom, koja senajpre nežno utisne oko biljke, a zatim se i obilno zalije vodom.

Zemlju koja se koristi za rasađivanje difenbahije, najbolje je kupiti u cvećari ili poljoprivrednoj apoteci (humus), ili pak, nabaviti izvesnu količinu prave i kvalitetne šumske zemlje. Obe ove pomenute vrste zemlje, su veoma bogate hranljivim materijama i mineralima, a koji su neophodni za rast biljke i nesmetan razvoj sadnice.

Bolesti koje mogu da „napadnu“difenbahiju

Najčešće bolesti koje pogađaju ovu biljku su gljivične infekcije, i invazija biljnim vašima i takozvanim svetlocrvenim paukovima.

Svoje bolesno stanje, biljka ispoljava promenom boje listova (koji postaju žuti), sušenjem listova ili njihovim „umotavanjem“ i na kraju opadanjem.

Ako je biljku „napao“ crveni pauk – sa donje strane listova se može naći tanka ali veoma gusta paučina i mogu se primetiti male crvene bubice, dok će sami listovi difenbahije da požute i kako je već naglašeno, na kraju i da otpadnu. Lek koji se koristi u borbi protiv crvenih paukova, zove se „akaricid“ , a koristi se tako što se listovi biljke isprskaju rastvorom iz posude sa raspršivačem.

U ovim slučajevima, odnosno kod oboljenja biljke koje je izazvao crveni pauk, od pomoći može da bude i povećanje vlažnosti vazduha u prostoriji u kojoj se difenbahija nalazi.

Sa druge strane, biljne vaši, koje su veoma čest i ozbiljan problem, mogu pokušati da se uklone brisanjem listova vlažnom krpom, koja je natopljena u rastvor alkohola (ili alkoholnog sirćeta) i mlake vode, u jednakim razmerama.

Ukoliko pak, ovakav „prirodan“ način uklanjanja biljnih vaši ne uspe da ih „skine“ sa lišća difenbahije, neophodno je u biljnoj apoteci kupiti odgovarajuće biocidno sredstvo tj insekticid.

Kako da znate da pri uzgoju difenbahije nešto niste uradili „kako treba“?

1) ukoliko listovi difenbahije počnu da žute i opadaju, ili se po njima pojave braonkaste mrlje – znak je da je difenbahija ili izložena izvoru toplote ili se nalazi na promaji;

2) ukoliko se dogodi da počnu da opadaju i žute i mladi listovi, a da stablo biljke počne da trune – difenbahija je najverovatnije ili previše zalivana, ili je biljka bila izložena temperaturama nižim od 10˚C

3) ukoliko su listovi pri vrhu biljke postali suviše sitni – znak je da se difenbahija nalazi na previše tamnom mestu i da joj je potreban neki bolji ali indirektan izvor svetlosti

4) ako su na difenbahiji, žutu do smeđu boju, počeli da poprimaju samo „donji“ listovi biljke – znak je da je difenbahija previše zalivana; tada je potrebno, ocediti višak vode iz „tacnice“ u kojoj je smeštana saksija, a zatim pokidati izmenjene listove biljke i pustiti da se zemlja skoro u potpunosti osuši; ukoliko difenbahija uspe da se oporavi od viška vlage, biljku ubuduće treba zalivati ređe i sa manjom količinom vode

5) ukoliko se dogodi, da cela biljka propadne i da koren biljke satruli – biljka je previše zalivana, ili je zalivana suviše „tvrdom“ i hladnom vodom. Kako je već napomenuto, voda za zalivanje ove biljke mora da bude mlaka, odnosno da temperatura vode za zalivanje, odgovara sobnoj temperaturi, na kojoj se biljka i nalazi

6) ukoliko se na listovima biljke, sa gornje strane, pojave mrlje ili „opekotine“ – znači da je difenbahija bila izložena direktnom delovanju svetlosti, i da je obavezno treba premestiti na mesto koje je „senovitije“ i na koje svetlost dolazi indirektno

Cena difenbahije u cvećarama i rasadnicima

U zavisnosti od toga,da li želite da kupite sadnicu difenbahije, pa da iz nje sami uzgojite odraslu biljku, ili pak imate na umu da difenbahiju kupite kao već odraslu i formiranu ukrasnu biljku, i cene su veoma različite.

Sa druge strane, cene u velikoj meri variraju, i u zavisnosti od mesta na kome biljku kupujete, kao i od toga o kojoj se konkretno vrsti difenbahije radi.

Ukoliko kupujete mladicu odnosno pelcer ili sadnicu difenbahije, najbolje je da posetite neki od rasadnika cveća, ili potražite specijalizovane cvećare gde vam stručna lica uz kupovinu mogu dati i veoma korisne savete oko uzgoja i osobina određene vrste. Cena pelcera difenbahije, kreće se oko 400-500 dinara.

Sa druge strane, u svakoj bolje snabdevenoj cvećarskoj radnji, može se kupiti lepo upakovana i odlično uzgojena odrasla biljka, ali je njena cena nešto veća, i u zavisnosti od vrste, kreće se i preko 5000 dinara.

Sponzorisano:

loading...
Loading...