Zdravlje

Ekcem kod beba – uzrok, simptomi i lečenje

Infantilni ekcem (Eczema infantum) ili stručnije rečeno atopijski dermatitis, je oboljenje koje se najčešće javlja kod dece (u uzrastu odojčeta), i to pre svega kod beba koje sisaju, u prvih 2-6 meseci života.

Oboljenje je dosta kompleksno, ali obično u nekim lakšim slučajevima prolazi i spontano i to najčešće već pre polaska u školu, odnosno do navršene 6. godine života.

Odlike atopije i takozvana oboljenja iz grupe ekcema

Pre svega treba naglasiti da atopijski dermatitis, a koji će u nastavku teksta biti detaljnije opisan, pripada širokoj grupi oboljenja kože, a koja se nazivaju ekcemi ili dermatitisi, i odlikuju se nekim zajedničkim osobinama kakve su – crvenilo; svrab; pojava vezikula; vlaženje nakon prskanja vezikula; stvaranje beličastih skvama i na kraju njihovo „otpadanje“ odnosno deskvamacija.

U grupu ekcema, a prema dermatološkoj klasifikaciji spada šest oboljenja, a to su – kontaktni alergijski dermatitis (dermatitis e contactu allergica); kontaktni iritativni dermatitis (dermatitis e contactu irritativa); dishidrotični ekcem (eczema dyshidroticum); numularni ekcem (eczema nummulare); infektivni ekcem (eczema infectiosum) i atopijski dermatitis (eczema infantum).

Atopija prema definiciji, predstavlja naslednu sklonost tj predispoziciju neke osobe da oboli od određenog oboljenja ili da ispolji neki patološki poremećaj.

Atopijski dermatitis se tako odlikuje naslednom pojavom; povećanim stvaranjem imunoglobulina klase IgE i češćom pojavom infekcija respiratornog trakta (najčešće udružena alergijska odnosno atopijska astma).

Zašto i kako nastaje atopijski dermatitis kod beba – etiologija i patogeneza oboljenja

Infantilni ekcem odnosno atopijski dermatitis, spada u grupu oboljenja hroničnog toka (sa remisijama i egzacerbacijama – odnosno periodima smirivanja i ponovnog „razbuktavanja“ promena), a odlikuje se pre svega suvoćom kože i izrazitim crvenilom i svrabom koji se kod male dece javljaju pre svega na licu.

Uzrok ili uzroci nastanka atopijskog dermatitisa, i dalje nisu dovoljno razjašnjeni osim dobro poznate činjenice da je oboljenje nasledno i najverovatnije multifaktorsko (odnosno da utiču i imunski faktori, faktori sredine, stres i eventualna druga kongenitalna oboljenja).

Kliničke studije su dokazale da ako su oba roditelja, u detinjstvu imala atopijski dermatitis, rizik da će i njihovo potomstvo razviti isto oboljenje iznosi čak preko 85%; ako je oboljenje imao samo jedan roditelj, rizik obolevanja za dete je nešto veći od 55%.

Što se tiče pridruženih poremećaja imuniteta (a koji kako je pomenuto najverovatnije i sami učestvuju u nastanku ovog dosta čestog oboljenja u dečijem uzrastu), dokazana je povećana reaktivnost takozvane Th-2 subpopulacije „helper“ limfocita, a koji sintetišu citokine i limfokine, supstance koje potom stimuliraju stvaranje antitela iz aktiviranih B-limfocita (a koja pripadaju klasi imunoglobulina E).

Povećana količina stvorenih IgE antitela, dovodi do hemotakse ili privlačenja ćelija zapaljenja, pre svega eozinofilnih limfocita, i do nastanka svojevrsne alergijske reakcije koja pripada „anafilaktičkom tipu“ preosetljivosti.

Sa druge strane, populacija T-helper limfocita koji pripadaju podklasi Th-1, uspostavlja jedan oblik ravnoteže, i na neki način smanjuje prekomernu aktivnost Th-2 ćelija i preveliku sintezu imunoglobulina klase IgE.

loading...

Pored uzročnih faktora, postoji i grupa faktora koji mogu da izazovu egzacerbaciju oboljenja odnosno da isprovociraju pojavu atopijskog dermatitisa (naravno kod genetski i imunološki predodređenih osoba), a u te faktore se ubrajaju – klimatski faktori, odnosno faktori spoljne sredine (vlažnost vazduha, niska spoljna temperatura); jaki iritativni faktori (sapunu, znojenje, sintetički materijali, vuna); emotivni stres; infektivni faktori (infekcije bilo rezidentnim bilo patogenim mikroorganizmima); alergijske reakcije ili reakcije preosetljivosti (na polen, na grinje iz kućne prašine).

Kliničke manifestacije atopijskog dermatitisa – tok oboljenja

Za atopijski dermatitis, slobodno se može reći da spada u grupaciju takozvanih (i dosta čestih) polisimptomatskih oboljenja, a što je verovatno rezultat složenog mehanizma nastanka oboljenja i velikog broja pridruženih provocirajućih činilaca (a koji su već prethodno u tekstu i pobrojani).

Od takozvanih nespecifičnih simptoma i znakova, osobe tj deca (pre svega u ranom uzrastu) koja su obolela od atopijskog dermatitisa, obično ispoljavaju – opšte simptome (retke i lako prolazne subfebrilne temperature, malaksalost, umor); nervnu razdražljivost; osećaj hladnoće (odnosno stalnu hipotermiju); perifernu vazokonstrikciju krvnih sudova kože (poznatiju u stručnoj terminologiji kao – beli dermografizam).

Dermografizam predstavlja povlačenje linija po koži (ili u bukvalnom prevodu kožni crtež), koje su normalno crvene boje, a u slučaju pomenutog perifernog suženja krvnih sudova, ocrtavaju se linije koje su bele boje (pa otuda i potiče njihov naziv tj naziv ovakvih kožnih promena).

Što se tiče promena na koži kod dece obolele od atopijskog dermatitisa, najraniji i najizraženiji znak je veoma jak svrab, koji je uvek prisutan i koji se objašnjava povišenom količinom histamina (a koji se oslobađa iz mastocita delovanjem IgE antitela) , kao i smanjenim pregom za osećaj svraba).

Kao posledica jakog svraba nastaje posledično češanje (sa mogućom pojavom ekskorijacija i /ili ragada, odnosno raskrvarenja na koži), koje zatim dodatno pojačava svrab, pa se javlja još jače češanje – nastaje takozvani začarani krug (odnosno circulus vitiosus) svrab-češanje-svrab.

Koža dece obolele od atopijskog dermatitisa je izraženo suva, perutava i bez sjaja; propusnost kože je povećana (pa je olakšano prodiranje štetnih faktora ili infektivnih agenasa iz okoline); pH vrednost kože je izmenjena (povišen pH); i oštećena je njena zaštitna odnosno barijerna funkcija.

Klinički stadijumi atopijskog dermatitisa – prema uzrastu, lokalizaciji i izgledu promena

U preko 2/3 slučajeva, oboljenje se razvija u prvim mesecima po rođenju (u prva 2-3 meseca života).
Postoje tri osnovna klinička stadijuma atopijskog dermatitisa, a to su:

1. Infantilni stadijum – koji traje obično od samog rođenja (ili pak počinje u drugom mesecu života) pa sve do navršene 2. godine života.

Kod ovog oblika oboljenja, promene su pre svega lokalizovane na licu (u predelu obraza, brade i čela; dok je region oko usta tj takozvani perioralni predeo po pravilu neizmenjen); na promenama koje su izrazito crvene boje mogu da se nađu i vezikule koje lako prskaju i ostavljaju kruste koje potom otpadaju (pre svega na obrazima).

Ovaj oblik oboljenja (koji dakle traje do 2. godine života), karakteriše i činjenica da je moguće širenje atopijskog dermatitisa i na celo telo, odnosno da može često da dođe do takozvane pojave generalizacije bolesti; međutim pored veoma intenzivnog svraba i moguće pojave vezikula, promene na telu obično ne daju neku težu kliničku sliku i u više od polovine dece se povlače spontano do kraja druge godine života.

Pravilo je da se promene u infantilnom stadijumu atopijskog dermatitisa – nikada ne pojavljuju u predelu genitalija; da se posebno često javljaju udružene alergijske reakcije (na hranu, a pre svega na jaja i/ili mleko); i da se kod velikog procenta dece u kasnijem životnom dobu razvija alergijska astma.

Infantilni stadijum atopijskog dermatitisa traje obično nekoliko meseci i može – ili da prođe sam tj spontano (po pravilu u oko 50% slučajeva); ili na primenu lekova (ali je vrlo bitno naglasiti da suvoća kože i sklonost ka nastanku svraba ostaju prisutni za ceo život, jer su osobe atopičari pa su pomenute promene nasleđene odnosno predodređene); ili ovaj stadijum može i da se „nastavi“ u sledeći stadijum oboljenja, a koji se naziva juvenilni atopijski dermatitis.

2. Juvenilni stadijum (ili takozvani Prurigo Besnier) – je stadijum atopijskog dermatitisa koji nastaje posle druge godine života; promene su lokalizovane pre svega u predelu pregibnih površina (laktovi, kolena, prednji predeo vrata, ali i u okolnim predelima drugih zglobova na telu).

U ovom stadijumu bolesti, promene su nejasno ograničene, suve i lihenifikovane, sa stvaranjem i otpadanjem skrama (deskvamacijom); ovakvu kliničku sliku izaziva pomenuti „začarani krug „ svrab-češanje-svrab, i posledično pojačanje lihenifikovanja promena (pomenuta lihenifikacija je kožna promena, koja nastaje kao posledica jakog svraba i posledičnog češanja, a praćena je pojavom pojačanog kožnog crteža i deskvamacije).

U drugoj tj juvenilnoj fazi atopijskog dermatitisa, dolazi do pojačanog delovanja Th-1 limfocita, pa po pravilu u ovom periodu nema drugih tj pridruženih alergijskih i imunoloških bolesti.

3. Postpubertetski stadijum atopijskog dermatitisa – javlja se kako joj i samo ime kaže, u periodu nakon puberteta, i ukoliko se promene (a koje su u ovoj fazi lokalizovane pre svega u pregibima i u genitalnom i analnom predelu, kao područja lihenifikacije sa izrazitim svrabom), spontano ne povuku, dolazi do generalizacije bolesti i nastanka takozvanog neurodermitisa.

Po pravilu posle puberteta promene se spontano povlače 8odnosno ulaze u takozvanu fazu remisije) do 30. – 35. godine života.

Komplikacije atopijskog dermatitisa

Među najznačajnijim i najčešćim komplikacijama ovog oboljenja kod dece (jer njihov odbrambeni sistem nije još uvek dovoljno razvijen odnosno „zreo“), javljaju se bakterijske i/ili virusne sekundarne infekcije (kolonizacija promena Staphylococcus aureus-om; HSV virusom, a kada nastaje teža generalizovana forma oboljenja koja se zove – Eczema herpeticum).

Dijagnoza atopijskog dermatitisa

Za postavljanje dijagnoze atopijskog dermatitisa, potrebno je da postoji prisustvo najmanje tri takozvana „major“ i tri takozvana „minor“ znaka, a koji će biti pobrojani u nstavku teksta.

Ne postoje nikakvi spesifični ili karakteristični klinički, laboratorijski ili barem histološki parametri, a koji bi bili dovoljno pouzdani za postavljanje dijagnoze ovog oboljenja.

1. „Major“ klinički znaci kod atopijskog dermatitisa su – svrab; tipična lokalizacija i morfološki izgled promena (u određenim stadijumima bolesti); hroničan tok oboljenja koji se odlikuje sa remisijama i egzacerbacijama; nasleđe i atopija (porodična pojava oboljenja i sklonost tj genetska predispozicija ka njegovom nastanku);

2. „Minor“ klinički znaci kod atopijskog dermatitisa su – visoka koncentracija IgE u serumu pacijenta; početak oboljenja pre uzrasta od 5. godine života; pozitivni „scratch“ testovi na brojne druge alergene (uz kserozu i ihtiozu); prateće promene na očima (prisustvo nabora na donjim očnim kapcima; keratokonus; katarakta; recidivantni konjuktivitis); cheilitis angularis; ekcemi na dojkama (kod majki beba koje sisaju); bleda koža lica; beli dermografizam; intolerancija na vunu, sintetiku, znoj, hladnoću; nespecifični dermatitis na šakama i stopalima

Lečenje atopijskog dermatitisa

Terapijski pristup je veoma komplikovan, a između ostalog podrazumeva:

– negovanje kože – mazanje kremovima i mastima koje smanjuju isušivanje; izbegavanje potencijalnih iritanasa (pretopla odeća, prekomerno kvašenje promena);

– mere za suzbijanje nastanka lokalne superinfekcije – lokalni antibiotici, antigljivični lekovi i veoma retko lokalni kortikosteroidi (strogo prema uputstvima pedijatra i uz strogo poštovanje doza, obično u teškim oblicima oboljenja);

– za suzbijanje svraba daju se nesedirajući antihistaminici – međutim, ovi lekovi se nikada ne aplikuju u lokalnoj formi jer mogu da dovedu do nastanka iritativnog ili fotosenzitivnog oblika dermatitisa);

– izbegavanje potencijalnih alergena koji mogu da provociraju oboljenje (tj da dovedu do njegove egzacerbacije), ili pak da dovedu do nastanka pridruženih imunskih i/ili alergijskih patoloških poremećaja;

– u teškim slučajevima bolesti, dozvoljena je primena lokalnih kortikosteroida (najčešće 1% hidrokortizon, koji se sme nanositi i na predeo lica i na pregibne površine) – steroidne masti se nanose na suve promene, dok se preparati u obliku steroidnih kremova nanose na „vlažne“ lezije;

– primena takozvane „PUVA“ terapije je veoma uspešna, ali je praćena brojnim neželjenim efektima, od kojih je najznačajnija pojava takozvanog „rebound fenomena“ (a koji se javlja i kod naglog prekida terapijske primene kortikosteroida) ili pojava nekih od oblika maligniteta kože

Sponzorisano:

loading...
Loading...